"Takvu izjavu usred Crne Gore, može da da jedan patrijarh, samo ako nema nikavu svijest o sebi, o svome poslanju i značaju sopstvene izgovorene riječi.Umišljen da se u njegovoj osobnosti pojavljuje sam Gospod, umišlja da polaže neprikosnoveno pravo da nam drži slovo i neosnovano optužuje.A ne brine ga što mu neki popovi i vladike sablažnjavaju javnost vršeći zločine pedofilije zbog kojih je propala Sodoma i Gomora.
Patrijarh srpski treba da zna, da su u arhijerejstvu usredsređene sve božanske tajne, bez kojih nema crkve ni krštenja,pa ni hrišćanina. Arhijerej treba da bude slika Hristova da bi bio dostojan visoke časti, ali kad su on i njegovi u pitanju to nije slučaj. Umjesto da sijaju vrlinama, ion i svi njegovi su ukrašeni svim mogućim manama. Prestupili su od svih deset božjih zapovijesti;šestu koja zabranjuje ubijanje, prekršili suslanjem svoga naroda u ratove protiv drugih naroda u Bosni i Hrvatskoj;osmu, koja nalaže da ne krademo, prekršili su krađom crnogorske crkvene državne i narodne imovine;devetu zapovijest da ne śedočimo lažno na bližnjega svoga, izmetnuli su u mržnju na nas kao da smo im najgori neprijatelji. Ima tome razloga, a on je finansijske naravi.
Srpska crkva je dobro organizovano preduzeće koje se bavi finansijskim, i uopšte privrednim poslovima.Da je tako śedočili smo obojica sedamdesetih godina prošloga vijeka;ja kao predavač u monaškoj školi u manastiru "Ostrog" a Irinej kao njen ekonom.Tih godina, na tri velika crkvena praznika, znalo se sakupiti oko 90 miliona ondašnjih dinara. Svaki mjesec, po sedmina nas,među kojima je bio i današnji srpski patrijarh, brojalo je novac po neđelju dana. A svakih sedam dana, iz Gornjega u Donji manastir, na konja je snošen novac u dvije vreće,nogama utrpavan u njih, ametalni sipan u treću, koja je stavljana u antrešelj od samara. O uplatama iz inostranstva i dragocjenostima prilaganim Manastiru da i ne govorim. Tako je i danas, samo je novca i dragocjenosti nabrojeno više. Njime se finansira cijela Srpska crkva u zemlji i vani, i još pretekne. Zato Beogradska pratirjaršija bez riječi oprašta napad na cijelo jevanđelje i svih deset božjih zapovijesti, samo ne napad na prihode iz manastira "Ostrog."
Nije moralno da jedna prebogata crkva, kakva je Srpska, i to zahvaljujući crnogorskim manastirima,i vlastima koje to dozvoljavaju, siromašnome narodu popuje o brizi za njegovo dobro, a istovremeno se vladike i popovi voze u preskupim limuzinama i grade zgrade, hotele i turističke komplekse. Tome se novim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti mora stati na kraj.A patrijarh treba da se zalaže za poredak koji je božji prst ispisao na Mojsijevim tablicama u deset prostih rečenica, u kojima su sadržane deset božjih zapovijesti. Jer je ovakvim izjavama prešao granice svoga poziva".
