Manje je više? To je tako različit koncept od svega što je Florens Velč učinilo posebnom i lansiralo je do planetarne popularnosti na prethodna tri albuma benda Florence + The Machine. Svi ti orkani njenog glasa bili su toliko moćni, da su savijali guste orkestarske šume u nekim divljim, tribalnim ritmovima. Zatim su se slivali u nizove melodramatičnih priča – ne ostavljajući prostora za bilo kakvu svedenost.
Energični recept
Neodoljiva pretjeranost vještičijeg plesa londonske plemkinje (demonstrirana i u novom video-spotu za pjesmu „Big God“), i to besomučno trošenje pa pronalaženje novih talasa energije - bili su recept kojim je grupa Florence + The Machine zaslužila popularnost. No, sada je neočekivano, na četvrtom albumu „High as Hope“, Florens odlučila da spusti loptu i odigra jednostavnije.
Nova ploča stigla je nakon perioda tokom kog se Florens borila i u jednoj već dužoj fazi izborila sa alkoholizmom. Više nema ludih dvodnevnih žurki bez prestanka, vremena prosipanog tako da je na dnu ostajao samo talog usamljenih buđenja. Florens Velč je umorna i traži novi početak.
Na ploči „High as Hope“ najproblematičnija je osnovna teza. Album je u cjelosti posvećen preispitivanju ranog odrastanja, zbog čega nalikuje beznadežnom traženju načina da se ponovo počne - tamo negdje oko punoljetstva.
Nesebične žrtve
Taj lament nad grešnom mladošću često je sveden na glorifikaciju. Dobar primjer je pjesma „South London Forever“, u kojoj Florens pjeva: „Sa studentima umjetnosti i dječacima iz bendova, držeći se za ruku sa nekim koga sam tek srela. I iskreno, nikad nije bilo bolje od toga“.
Ona slavi i buntovni prkos u „Grace“ (iznose je samo njen briljantni glas i klavir), u kojoj majkino zvocanje, da je muzički svijet previše opasan, briše zaključkom da je „muzika jedino u što je ikada vjerovala“.
Do kraja albuma Florens otkriva da bi, u tom svijetu infantilne regresije u kom bi dobila šansu za restart, makar probala da ne trči za srećom.
- Teško je pisati o sreći jer što sam starija, znam da je to mjesto na kom se nikad ništa ne dešava – pjeva Florens u posljednjoj numeri „No Choir“. Baš tada se konačno odriče pompeznih i velikih ciljeva i obećava male, jednostavne i iskrene, nimalo sebične žrtve.
Manje grešna
U velikom hitu „Hunger“, kom pomalo banalan tekst nije smetao da pokori radijske talase i izazove cunami klikova na Jutjubu, bend najviše liči na onaj stari Florence + The Machine.
U ovoj pjesmi Florens Velč stiže da uobliči ključnu ideju ploče: da je ta velika mladalačka glad mnogo čistija i produktivnija dok je dijelimo sa sličnima, umjesto što je, što smo stariji, uzimamo kao izgovor za samoću. Baš tada sa vinila najprije curi krivica zbog proćerdanih prilika koje su iscurile poput pijeska iz njenih vilinski bijelih ruku.
I zbog te krivice lako je našoj muzičkoj heroini oprostiti želju da izbriše svoje dvadesete, za restart u svijet čistih ideala tinejdžerke. Na kraju vrlo pitkog albuma, samo valja poželjeti da Florens Velč što prije shvati kako je mnogo manje griješila od svijeta što joj prigušuje one silne orkane. S. STAMENIĆ
Ocjena: 72/100
FOTO: npr.org / genius.com / youtube.com
