“U tom dvanaestogodišnjem periodu, izvezli smo više sirovina od drveta nego što smo uvezli za 150 miliona eura. Dakle, izvozimo proizvode koji imaju nisku dodatu vrijednost, generišu najnižu maržu i zahtijevaju manji broj zaposlenih”, navodi se u analizi, prenosi Dan.
Sa druge strane, uvezeno je više materijala, odnosno poluproizvoda za 203 miliona eura, a gotovih proizvoda, odnosno namještaja i djelova za 525 miliona eura.
“Ovo znači da smo uvezli 728 miliona eura proizvoda koji nijesu sirovina, a koji imaju visoku dodatu vrijednost, naravno za proizvođače”, pokazuje analiza.
Na taj način je, kako su naveli, u posljednjih 12 godina omogućen razvoj industrije finalnih proizvoda u drvnoj industriji okolnih zemalja, a sve na račun domaće sirovinske baze.
“Izvozimo drva za ogrijev i daske niskog stepena obrade, a uvozimo stolice, plakare, stolive i trosjede koji imaju visoki stepen završne obrade. Kubik drveta u sirovini košta 30 eura, dok se u zavisnosti od stepena obrade ali i finalne cijene, prodaje i do nestvarnih hiljadu eura, u zavisnosti od proizvođača i snage njegovog brenda”, naveli su iz Fidelity-a.
Dodatno, za poslove sječe šume i izvoza sirovine nije potrebno zaposliti mnogo ljudi, dok je za poslove prerade drveta u finalne proizvode moglo biti zaposleno na hiljade ljudi, čime bi se problem zaposlenosti na sjeveru iskorijenio jer bi za tu industriju bilo potrebno na hiljade ljudi.
