Pokretač je časopisa „Lingua Montenegrina“ u kojem radove objavljuju vodeći evropski lingvisti. Priznanje koje mu je dodijeljeno shvata kao priznanje svim svojim prethodnicima koji su poveli mukotrpnu borbu za priznanje prava Crnogoraca da svoj jezik nazovu svojim imenom. POBJEDA: Kako ste doživjeli dodjelu ovog priznanja?
ČIRGIĆ: Trinaestojulsku nagradu koju sam dobio prije svega doživljavam kao zvanično priznanje višedecenijske borbe za afirmaciju crnogorskoga jezika. Smatram da ta nagrada nije dodijeljena samo meni no i svima onima kojima društveno-istorijske okolnosti nijesu dozvoljavale priznanje za naučni rad i trud. Ne doživljavam je, dakle, kao nagradu za rad Adnana Čirgića nego i kao nagradu za sve montenegriste kojima ona nikad nije pripala jer su radili u vremenu koje nije bilo naklonjeno Crnoj Gori. Da nije bilo njih, ne bi bilo ni montenegristike. S druge strane, činjenica da nagrada ove godine nije pripala nijednome negatoru crnogorske samobitnosti uliva nadu da je Crna Gora konačno počela cijeniti samu sebe.
POBJEDA: Vi ste danas jedna o centralnih figura savremene montenegristike. Vratimo se na početak vaše intelektualne istorije. Što Vas je svojevremeno motivisalo da naučnu karijeru i stvaralačku energiju usmjerite ka toj disciplini?
ČIRGIĆ: Ako je Crna Gora u čemu posebna u odnosu na okruženje, onda je to prije svega u jeziku. To i solidan đak osnovne škole lako može zaključiti. Zbog toga je i toliko truda kroz vijek i po uloženo da se Crnogorcima pokaže da je „pogrešno“ sve ono što je u jeziku crnogorsko. Oni koji su radili na negaciji crnogorskoga identiteta znali su da je najsigurniji način za ostvarenje toga cilja zatiranje jezičkih specifičnosti jer jezik je jedan od stubova identiteta. Poznanstvo i kasnije prijateljstvo s Vojislavom P. Nikčevićem učvrstilo je moju davnašnju namjeru za bavljenje ovim poslom. A što je više negacija, to je više i motivacije za rad. Crna Gora je majdan za istraživače. Ko to ne zna - taj ne poznaje Crnu Goru i njenu baštinu.
POBJEDA: Jesu li crnogorski intelektualci, prvenstveno pisci, dovoljno jasni i jedinstveni u ovom, za crnogorski jezik bitnome trenutku, kada se on jasno i glasno izvukao iz srpsko/hrvatske jezikoslovne doktrine?
ČIRGIĆ: Nije mi poznato nijedno društveno pitanje u kojem naši intelektualci i pisci jedinstveno nastupaju. A kad je u pitanju jezik, pa i identitet uopšte, čini mi se da se većina naših pisaca ne bi mogla pohvaliti sopstvenim doprinosom. Rizikujući da navučem na sebe bijes pisaca, čini mi se da neću pogriješiti ako kažem da bi se od afirmisanih književnika mlađe i srednje generacije tek nekoliko njih, poput Milorada Popovića i Andreja Nikolaidisa, moglo pohvaliti značajnijim doprinosom crnogorskome identitetu, a posebno doprinosom afirmaciji crnogorskoga jezika. Neki od njih, Balša Brković prije svih, ostaće upamćeni po gnusnoj borbi protiv crnogorske jezičke politike i po otvaranju prostora za gomile dezinformacija o crnogorskome jeziku i njegovoj normi. Koliki je uticaj imala kampanja protiv crnogorskoga jezika, kojoj je on otvarao prostor u novinskome dodatku i rubrici čiji je urednik, najbolje pokazuje nedavno odbranjena magistarska teza autorice Sanje Orlandić, koja će sljedeće godine biti objavljena u izdanju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Riječ je o sociolingvističkoj analizi mehanizama zloupotrebe jezika u političke svrhe.
POBJEDA: Šta se sve može i mora učiniti da se crnogorski jezik promoviše u slavističkim centrima širom svijeta. Imamo li dovoljno naučnika koji na takvim adresama mogu potvrditi naučni legimitet crnogorskoga jezika ?
ČIRGIĆ: Crnogorski jezik se u slavističkim centrima širom svijeta može promovisati onako kako se to radi s ostalim slovenskim jezicima, a kako mi, nažalost, ne radimo. Za promociju našega jezika u slavističkom svijetu potrebno je više od dobre volje akademske zajednice. To je pitanje koje mora riješiti država Crna Gora.
A za to je neophodno otvoriti lektorate na inostranim slavističkim katedrama, na kojima bi radili ljudi koji istinski afirmišu crnogorski jezik. Dobra volja inostranih slavističkih akademskih zajednica je neupitna, što potvrđuje veliki broj slavista koji sarađuju s Fakultetom za crnogorski jezik i književnost. Bilo bi neophodno i u Crnoj Gori otvoriti ljetnje škole crnogorskoga jezika za strane studente slavistike. No i te škole morali bi voditi nesporni montenegristi. Napomenuću paradoksalan slučaj da se za našu dijasporu ne organizuje ljetnja škola crnogorskoga jezika nego jezika i kulture Crne Gore i da đecu naših iseljenika tome jeziku i kulturi uči osvjedočeni negator crnogorskoga jezika Miodrag Jovanović, a pod okriljem zvaničnih ustanova. Dakle, nije u pitanju problem kadrovskoga deficita već naopake kadrovske selekcije. Crna Gora ima dovoljno kadra iz gotovo svih oblasti humanistike, ali je problem često u kadrovskim izbo rima. Kad je osnivan FCJK, možda se činilo da Crna Gora nema dovoljno kadra koji će obezbijediti valjan nastavno-naučni proces. Činjenica da na FCJK danas radi tridesetak profesora i saradnika pokazuje jasno da nijesmo u kadrovskome deficitu.
POBJEDA: Učestvovali ste u nastanku Instituta za crnogorski jezik i književnost i Fakuteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Kako vidite dosadašnji učinak tih instiucija - mjesto i ulogu, kako danas tako i u perspektivi?
ČIRGIĆ: Smatram da je Vladina odluka o osnivanju Instituta, odnosno Fakulteta za crnogorski jezik i književnost od istorijskoga značaja za Crnu Goru. Činjenica da je za svega sedam godina pod okriljem te ustanove publikovano oko 130 izdanja, organizovano desetak naučnih simpozijuma među kojima je bilo i onih koji su služili na čast i mnogo većim i razvijenijim državama, realizovano nekoliko kapitalnih naučnih projekata poput trotomne Istorije crnogorske književnosti, objavljeno 20 brojeva međunarodnoga filološkog časopisa koji je danas dio prestižnih svjetskih naučnih baza, da su zapošljeni na tome Fakultetu učestvovali u svim bitnim poslovima standardizacije crnogorskoga jezika i proučavanja književno-jezičke baštine-dovoljno govori o značaju te odluke. Kad se tome doda činjenica da su upisane četiri generacije studenata, čiji aktivizam daje novi zamah kulturnome razvoju Cetinja - od pokretanja studentskoga časopisa do organizacije studentskih predstava kojima se popularizuje montenegristika, jasno je da je Fakultet i u naučnome i u obrazovnom smislu opravdao postojanje.
POBJEDA: Za kraj razgovora, Vaša poruka mladim ljudima koji su opredijeljeni i spremni da istraživanje crnogorskog jezika bude njihov životni poziv?
ČIRGIĆ: Fakultet za crnogorski jezik i književnost ustanova je koja zapošljava kompetentne ljude što su sposobni da obuče nove generacije za bavljenje montenegristikom. Nije riječ samo o domaćim stručnjacima no i o prestižnim i iskusnim profesorima iz našega okruženja. Poruka je za sve one koji žele da se bave izučavanjem crnogorskoga jezika da su naši arhivi prepuni građe koja čeka nove istraživače, a Fakultet mjesto na kojem se mogu osposobiti za ta istraživanja.
