Uoči koncerta, sa njim smo razgovarali o nastupu u rodnom gradu, pauzi u karijeri koju je morao napraviti zbog povrede ruke, umjetničkom putu, Crnoj Gori i budućim gitarskim izazovima...
- S obzirom na ambijent i povod, ali i moju želju da klasičnu i kvalitetnu muziku približim svim ljudima u Crnoj Gori, potrudio sam se da program za ovaj koncert bude za sve ukuse. Spremio sam sveobuhvatan kolaž kompozicija, od Rodriga i dijela iz njegovog čuvenog Koncerta za gitaru i orkestar, preko dva fantastična aranžmana Bitlsovih pjesama, do poznatog klasika španske gitare i Pjacolinog „Libertanga“, koji je uvijek atraktivan za završetak – kazao nam je Karadaglić.
POBJEDA: Kada svirate u koncertnoj dvorani, pretpostavljate da su u publici ljudi koji poznaju Vašu muziku. Svirati na gradskom trgu drugačije je, između ostalog, i zbog toga jer u publici budu i oni koji Vas slušaju prvi put. Kako se spremiti za jedan ovakav nastup? Čime privući ljude koji nijesu navikli da slušaju klasič- ne note?
KARADAGLIĆ:Koncerti ovoga tipa čine mi posebno zadovoljstvo jer bude druga- čiju energiju. Način na koji sviram se mijenja, sve postaje direktnije i mnogo izražajnije... Na otvorenom je i zvuk drugačiji, a samim tim potpuno se mijenja i moj doživljaj djela koja sviram. Svemu tome najviše doprinosi energija prostora i ljudi koji su preda mnom. Imam izoštren unutrašnji mehanizam, pa mi je već nakon prvog koraka na sceni jasno sa kojom energijom iz publike raspolažem. To je neka vrsta unutrašnjeg senzora koji mi kazuje na čemu treba da radim to veče. Jednostavno je - treba kanalisati energiju i samo prigrliti publiku kako bi tokom izvođenja i ona učestvovala u stvaranju muzike. Zato uvijek govorim da muzika počinje da postoji tek onda kad se izvodi na sceni.
POBJEDA: S kakvim emocijama izlazite pred publiku u rodnom gradu?
KARADAGLIĆ: To su koncerti koje uvijek pamtim sa specijalnom emocijom. U mom životu ne dešava se često da sviram pred prijateljima, ljudima sa kojima sam odrastao, pred užom i širom porodicom. Poseban je to osjećaj. S druge strane, kroz djetinjstvo i odrastanje ovdje devedesetih godina glavni gradski trg vezivao sa za neke teške i ružne stvari koje su se tada dešavale. Zato sam neizmjerno srećan sada.
Okupiti ljude na ovom trgu zbog klasične muzike i koncerta Crnogorskog simfonijskog orkestra, koji je izrastao u jako kvalitetan ansambl, za mene je pravi znak da se stvari mijenjaju na bolje. Neka bude da sam idealista, ali zbilja vjerujem da je muzika jezik svih nas. Rad, trud, probe i ulaganja svih muzičara iz orkestra, kao i solista, na kraju imaju smisla upravo zbog toga što mi možemo da mijenjamo atmosferu i uspijevamo da doprinesemo društvu na način na koji to niko drugi ne može. Jer, kada se desi muzika i u vazduhu se mijenja naelektrisanje. Svakim nastupom to mi je sve više jasno.
Opširnije u Pobjedi
