SVEVREMENA PRIČA
- Glavni lik je neko ko je savršeni građanin i on kao takav u društvu u kome djeluje postoji decenijama, sve dok u jednom trenutku ne zadobije vrlo teške udarce koji dolaze iz stručne javnosti. Ti napadi vremenom počinju da dovode u pitanje sve segmente njegovog ličnog i profesionalnog identiteta. Građani koji su poštovali Maksimuma postepeno prelaze na stranu progonitelja. Mi vidimo kako postepeno i sami prijatelji glavnog lika postaju sumnjičavi: neki ga napuštaju, neki prelaze na stranu njegovih progonitelja. Koliko god on pokušavao da odbrani svoj integritet, on samo postaje svjestan da što se više brani, to njegova pozicija postaje sve više nemoguća. Hoću da vas podsjetim na vrijeme u kome se ovaj roman dešava: u pitanju je druga Jugoslavija, Beograd, a kad je riječ o vremenu dešavanja, roman bismo mogli da situiramo u kraj sedamdesetih i početak osamdesetih godina prošlog vijeka - istakao je Gojko Božović.
On je podsjetio na činjenicu da je progon u tom vremenskom periodu doživio i Danilo Kiš, ali je Ognjenović napisala roman koji se odnosi i na našu savremenost.
- On govori o nemogućnosti da se u savremenom kontekstu uspostavi bilo koja istina. Protagonista ne može da uspostavi i odbrani bilo koju istinu sopstvenog života. U pitanju je tabloidno izvještavanje koje će dovesti do uništenja jedne ljudske i profesionalne biografije - zaključio je Božović.
NEZAUSTAVLJIVA FAMA
Vida Ognjenović se osvrnula na poguban aktuelni deficit kvalitetne polemike.
- Kad nema polemike, kad nema stanovišta u svakom javnom istupu, kad nema obrazloženja koja su vrijedna pažnje, već samo napada radi napada, to rađa ovaj diskurs smišljenih obrušavanja na ljude i gaženja svakog autoriteta koji nam je nepoćudan. To je vrlo često politički koncept. Sagovornik se poništava lažnim argumentima, izmišljanjem njegovih aberacija, pretvarajući ga u ruševinu. Čovjek je nemoćan pred takvom vrstom koncepta, bilo političkih, bilo konkurentskih. Ja sam pokušala da vratim polemički diskurs koji smatram retoričkim žanrom - kazala je Vida Ognjenović, naglašavajući da je moć fame jedna od najstrašnijih moći za svako društvo i za svakog pojedinca.
- Fama je nezaustavljiva. Ona je kao zarazna bolest, no za razliku od zarazne bolesti ona je otporna kao plastična boca. Fama je majka tabloida. Tabloidi se upotrebljavaju da stvore famu. Nivo svijesti našeg društva je skoro nikakav jer je tehnologija brzih vijesti učinila da ne možemo više da prepoznamo lažnu vijest i pravu vijest. Svaka vijest koja nije nama važna je obezvrijeđena. To su aberacije modernog društva u odnosu na fantastičan razvoj i tehnologije i umjetničkih veština - poručila je Ognjenović.
