– „Dolaze i odvešće Jakoba“ – ovom upečatljivom rečenicom koja stvara atmosferu napetosti i raspiruje čitalačku znatiželju počinje Neko (Einer, 1988), kratki roman Norberta Geštrajna, kojim je austrijski pisac u velikom stilu izašao na književnu scenu njemačkog govornog područja. Najkasnije 2003. Geštrajn je postao šire poznat i publici na Balkanu, kada se pojavio njegov roman Zanat ubijanja (Das Handwerk des Totens, 2003), priča o austrijskom novinaru, dugogodišnjem izvještaču sa ratnih područja, koji strada pred sam kraj rata na Kosovu.
Centralno pitanje ovog Geštrajnovog romana koji se često neopravdano opisuje kao roman o Kosovu, jeste pitanje o mogućnosti da se radikalni sukobi – ne samo u savremenom svijetu, nego i savremenom čovjeku, pravedno, objektivno i efektno prikažu u književno-umjetničkoj formi. Skeptik po prirodi, autor ni sam ne vjeruje u ovu mogućnost, a imajući u vidu cjelokupni „slučaj Handke“, Geštrajn u Zanatu ubijanja veoma oštro kritikuje medije kao i svaki pokušaj da se kompleksna stvarnost redukuje na pojednostavljene homogene prikaze.
Veliku diskusiju i javne osude u javnosti pisac, međutim, nije doživio zbog ovakve ili onakve slike o ratu na Kosovu, jer on u romanu jedva da se i dotiče samog kosovskog sukoba, ni u kom slučaju ne zauzimajući stranu, nego zbog činjenice da je za potku romana navodno „zloupotrijebio“ delikatne detalje iz biografije Gabrijela Grinera, novinara Šterna, kojem je roman posvećen, a koji je zajedno sa svojim fotografom zaista stradao u kosovskom sukobu – zapisala je u predgovoru Jelena Knežević.
Norbert Geštrajn (Norbert Gstrein) rođen je 3. juna 1961. u Milsu kod Imsta, pokrajna Tirol u Austriji, u porodici učitelja i hotelijera, gdje je djetinjstvo proveo uz petoro braće i sestara. Gimnaziju je završio u Imstu, prve tri godine u katoličkom internatu; u to vrijeme bavi se neriješenim i nerješivim matematičkim problemima i učestvuje na matematičkoj olimpijadi. Nakon mature, od 1979. studira matematiku u Insbruku gdje je 1984. i diplomirao. Od 1983. objavljuje u književnim časopisima u Tirolu.
U svoje mladalačke „literarne grijehe“ ubraja i pokušaj nastavka Sent Egziperijevog Malog princa. Godine 1985. dobija stipendiju za doktorske studije u Grenoblu, od koje odustaje nakon samo tri dana. U periodu od 1986–1987. radi na doktorskoj disertaciji u oblasti filozofije jezika na Stenfordu gdje piše i svoj prvijenac Neko (Einer), objavljen u izdavačkoj kući Zurkamp (Suhrkamp) 1988. Nakon toga živi u različitim gradovima i piše, u Cirihu i Hamburgu, a 1989–1990. u Gracu kao pisac u rezidenciji.
Godine 1989. objavljuje pripovjetku Sljedećeg dana (Anderntags), a nakon dužeg boravka u San Francisku 1992. i roman Registar (Das Register). Novela O2 nastaje nakon boravka u Parizu, a 1995. pod naslovom Komercijalni savjetnik (Kommerzialrat) izlazi posljednje u nizu Geštrajnovih proznih ostvarenja u čijem je središtu njegov rodni Tirol. Duže boravi u Londonu i na ostrvu Man nakon čega 1999. objavjuje roman Engleske godine (Die englischen Jahre), a 2000. i roman Autoportret sa mrtvacem (Selbstportrait mit einer Toten).
Skupa sa španskim piscem Horheom Semprunom 2001. objavljuje knjigu pod naslovom Šta je bilo i šta jeste (Was war und was ist) koja sadrži i pohvalni govor i Geštrajnov govor zahvalnosti povodom dodjele nagrade Fondacije Konrad Adenauer. Godine 2003. izlazi i Geštrajnov bečki govor pod naslovom Činjenice, fikcija i kič prilikom pisanja na istorijske teme (Fakten, Fiktionen und Kitsch beim Schreiben über ein historisches Thema).
Između 2000. i 2003. Geštrajn u više navrata boravi u bivšoj Jugoslaviji i 2003. piše roman Zanat ubijanja (Handwerk des Tötens), a kao odgovor na oštre reakcije javnosti, 2004. i knjigu esejističkog tipa Kome pripada priča? Činjenice, fikcija I dokazni materijal protiv svake vjerovatnoće stvarog života (Wem gehört eine Geschichte? Fakten, Fiktionen und Beweismittel gegen alle Wahrscheinlichkeit des wirklichen Lebens) u kojoj mjesto nalaze i piščevi utisci sa zimskog putovanja po Bosni, Hrvatskoj i Srbiji.
U Argentini boravi 2005. godine kada mu se rodila i ćerka Lorena. Roman Zima na jugu (Die Winter im Süden) izlazi 2008, već 2010. i naredni Cijela istina (Die ganze Wahrheit). Tri pripovjetke pod naslovom U vazduhu (In der Luft) objavljene su 2011, a 2013. Još jedan roman Slutnja o početku (Eine Ahnung vom Anfang). Posljednji Geštrajnov roman U slobodnom svijetu (In der freien Welt) objavljen je 2016, dok je naredni pod naslovom Godine koje dolaze (Die kommenden Jahren) najavljen za februar 2018. Sa suprugom i ćerkom Geštrajn već duže vrijeme živi u Hamburgu.
U svoje književne uzore ubraja Horhea Sempruna, Danila Kiša i Miroslava Krležu, a za njegov književni postupak karakteristična je mješavina dokumentarnog i fiktivnog posredstvom koje upućuje na nesiguran status kako priče tako i same stvarnosti. Geštrajn je dobitnik brojnih nagrada i stipendija od kojih ovdje izdvajamo samo neke: 1989. Nagrada Ingeborg Bahman, 1990. Nagrada Robert Muzil, 1999. Nagrada grada Ciriha i Nagrada Alfred Deblin, 2001.
Nagrada Fondacije Konrad Adenauer, 2003. Nagrada Uve Jonson, 2004. Nagrada Franc Nabl grada Graca, 2013. Nagrada Anton Vildgans, 2016. stipendija Sep Šelhorn. Romani Norberta Geštrajna prevedeni su na više stranih jezika, između ostalih i na hrvatski u prevodu Borisa Perića, i to romani Engleske godine (2005), Zanat ubijanja (2007) i Zima na jugu (2012).
Objavljivanje romana „Neko“ pomoglo je Ministarstvo kulture Crne Gore i književna i prevodilačka mreža TRADUKI. Odlomak iz romana može se naći na sajtu www.okf-cetinje.org
