U intervjuu za Pobjedu, predsjednik državne komisije prof. dr Aleksandar Čilikov nije želio da detaljnije govori o radu tog tijela u Narodnom muzeju. Obećao je jedino da ništa neće ostati sakriveno.
Bez dlake na jeziku, ovaj stručnjak za kulturnu baštinu osvrnuo se i na brojne primjere devastacije našeg nasljeđa, sa fokusom na Kotor.
POBJEDA: Šta je radila državna komisija proteklih mjesec i po dana u Narodnom muzeju?
ČILIKOV: Jedino što mogu reći je da smo do sada imali sedam sastanaka. Imamo interni pravilnik, kojim je ustanovljena metodologija i plan rada. Kad istekne pola godine, podnijećemo izvještaj Vladi, odnosno Ministarstvu kulture, koji će biti dostupan i javnosti. Suviše je rano govoriti o rezultatima rada komisije, jer je u pitanju kompleksan i ogroman posao.
POBJEDA: U čemu je suština metodologije po kojoj ćete nadgledati zakonitost postupka revizije i kontrolisati utemeljenost izvještaja revizionih komisija?
ČILIKOV: Riječ je o uvidu u kompletnu dokumentaciju koja postoji u vezi ove problematike, dakle, od reversa, inventarskih knjiga do svih mogućih arhivskih podataka. To je konstantan rad sa svim revizionim komisijama koje jedanput mjesečno podnose izvještaje o učinku, zatim kontrola zakonitosti njihovog rada, jer postoje zakonski okviri kako se obavlja revizija. Na kraju revizije, imaćemo kompletan izvještaj sa svim podacima. Kao predsjednik komisije mogu da izjavim da se ništa neće sakriti. Sve što se ustanovi biće dostupno ne samo državnim organima, nego i javnosti.
POBJEDA: Podsjetiću Vas da se revizija muzejskog materijala i revizija muzejske dokumentacije rade uporedo u Narodnom muzeju. Pošto praksa nalaže da se prvo uradi revizija dokumentacije, kao osnova za valjanu reviziju materijala, zar nije to kršenje postupka već razlog za sankcije komisije?
ČILIKOV: To je pitanje koje ide u domen onoga što sam već saopštio, da komisija neće imati nikakve komentare osim kad budu konferencije za štampu. Dakle, ne želim to uopšte da komentarišem.
POBJEDA: Hoćete li sarađivati sa Upravom za inspekcijske poslove, čiji inspektorat za kulturnu baštinu takođe nadgleda revizije u Muzeju?
ČILIKOV: Naravno da ćemo sarađivati sa njima, ali i sa Upravom za zaštitu kulturnih dobara, kao i sa bilo kojim zainteresovanim pojedincem koji može biti relevantan za istraživanje i utvrđivanje neke prave istine o svemu što se dešavalo u Narodnom muzeju.
POBJEDA: Iako ste već bili i zvanično imenovani za predsjednika državne komisije, prisustvovali ste u martu ove godine sjednici Savjeta Narodnog muzeja i time doveli sebe u konflikt interesa. Zašto ste prihvatili poziv da dođete na sjednicu, iako ste u tom trenutku već bili podnijeli ostavku na članstvo u Savjetu?
ČILIKOV: Zvanično sam uputio pismo Agenciji za sprječavanje korupcije da se izjasne da li sam ja u konfliktu interesa ili nijesam. Ako jesam, neću biti na čelu komisije. Još nijesam dobio odgovor. Neki pravnici tvrde da jesam, neki tvrde da nijesam. Napominjem da nijesam radnik Muzeja, niti me je neko tijelo iz Muzeja postavilo u Savjet, nego Vlada.
POBJEDA: Dobro, ali ste nekoliko godina član Savjeta i u trenutku kada ste u martu odlučivali o poslovima Muzeja, već ste bili na čelu državne komisije koja treba objektivno i nezavisno da procjenjuje rad te ustanove. Nije li to konflikt?
ČILIKOV: Ako ćete da pravite komisiju od stručnjaka, nećete u Crnoj Gori naći nijednog koji nije bio na neki način vezan za rad Narodnog muzeja. Ako mislite da to može da radi neko iz inostranstva, ja vam kažem da ne može.
POBJEDA: Zašto ne može?
ČILIKOV: Zato što smo mi jedini koji poznajemo ovu materiju i možemo da uđemo u nju.
POBJEDA: Zar hoćete da kažete da jedan muzej iz Zagreba, Beograda ili Ljubljane nema dovoljno kompetentnog stručnjaka koji zna šta je revizija?
ČILIKOV: Mislite da će vama doći nezavisni stručnjak iz regiona da pročita stotine hiljada stranica dokumenata i podataka?
POBJEDA: Takav nezavisni stručnjak svakako bi došao sa znanjem o tome šta podrazumijeva revizioni postupak i imao bi predispoziciju da vrlo nezavisno, hladno i objektivno procijeni da li je to što se radi u Narodnom muzeju zakonito ili nije.
ČILIKOV: Procijenićemo i mi to. Vidjećemo radi li se po zakonu, ili ne radi. Crna Gora nema potrebu da angažuje bilo koga. Imamo mi dovoljno stručnjaka.
POBJEDA: U crnogorskoj javnosti vrlo su oprečni stavovi po tom pitanju. Zbog čega ste toliko uvjereni da imamo dovoljno stručnjaka?
ČILIKOV: Mislim da imamo dovoljno stručnjaka. Zašto ne biste stvari postavili ovako: ako je nadležno Ministarstvo kulture još prije desetak godina ustanovilo sve devastacije na arhitektonskim spomenicima kulture, prije svega sakralnim, a te elaborate su pravili stručnjaci, zašto ništa nije preduzeto tokom posljednje decenije?
POBJEDA: Ko je trebao da preduzme? Na koji državni organ mislite?
ČILIKOV: Ako vama stručno tijelo predaje zabranu radova prema zakonu, a ne reaguje građevinska inspekcija, šta može da uradi to stručno tijelo? Nema ono moć da ode i zapečati radove. Radovi se nastavljaju i dalje. Takvih slučajeva po Crnoj Gori ima koliko god hoćete. Imamo odlične zakonske okvire, koji se ne poštuju.
POBJEDA: Šta je razlog tome?
ČILIKOV: Ne znam. Neću da ulazim u sferu politike, ali očigledno ima veze sa nekom politikom.
POBJEDA: Da li ima veze i sa interesima kapitala?
ČILIKOV: Vjerovatno ima veze sa interesima kapitala, a kapital u Crnoj Gori je duboko involviran u politiku. Jedno bez drugog ne može. Ne može niđe, a ne samo u Crnoj Gori.
POBJEDA: Nekoliko decenija bavite se kulturnom baštinom i po prirodi stvari trebali bi biti dobro upućeni kakav je bio institucionalni odnos prema kulturnom blagu. Jeste li onda bili iznenađeni podacima o nestalim muzealijama i arhivalijama?
ČILIKOV: Apsolutno sam bio iznenađen, ali neću da tvrdim da je to tako. Kad završimo čitav posao oko revizije, bićemo načisto o čemu se tu radi. Sve dok se lično ne uvjerim u nešto neću to da komentarišem. Ovaj posao državne komisije je upravo način da se u nešto uvjerim. Ako postoji i minimum sumnje da je neka informacija pogrešna, ne želim to da komentarišem. Tek kad budem imao apsolutne informacije, a u te informacije uključujem i sve tekstove koji su o Muzeju objavljeni u Pobjedi, onda mogu da imam neki komentar. Kad pominjete kulturnu baštinu, ako je iko bio kritizer toga što se dešava sa baštinom to sam bio ja u ovih 40 godina. Vjerujte da sam imao dosta problema zbog toga na privatnom i profesionalnom planu.
POBJEDA: Kakvih problema? Da li Vas je neko pritiskao da prestanete sa kritikama?
ČILIKOV: Nije me niko pritiskao u smislu da mi prijeti da će me ostaviti bez posla. Ali, bilo je određenih sugestija da malo smanjim sa kritikama. Bilo je, recimo, sukoba na sjednicama stručnih komisija. Primjera radi, bio sam krajem osamdesetih direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture kada je trebalo da se pravi elektrana na Morači. Inicirao sam dovođenje svih direktora zavoda za zaštitu spomenika kulture u bivšoj Jugoslaviji, da pišemo Unesku i Svjetskoj banci peticiju da se to ne radi. Imao sam tada problema. Možda me to koštalo i smjene sa mjesta direktora. Ali, vi stojite stručno iza svojih stavova i odluka. Posle toga sam napravio univerzitetsku karijeru, dobio sam sve moguće nagrade, postao sam član akademije nauka. Dakle, niko me nije progonio zbog mojih stručnih stavova. Hoću da kažem da ako se vi postavite na takav način prema svojoj profesiji, da vam je primaran prvenstveno stručni motiv i da ćete po bilo koju cijenu da se držite stručnog motiva, tako vas javnost navikne i više vas niko ne dira. Ako popustite i jedan put, tu vam je kraj.
POBJEDA: Ideje o elektranama na Morači nijesu napuštene ni nakon 30 godina. Šta mislite danas o tome?
ČILIKOV: Veliki sam protivnik tih planova. Crna Gora ima fenomenalnu kulturnu baštinu, isto tako jednu fantastičnu prirodu, pa ako krenemo ovako kako smo krenuli sa ovim elektranama nama neće trebati autoput nego ćemo se čamcima voziti kroz državu. Mala je ovo zemlja za tolike akumulacije. Nijesam ekonomista, ali neka mi neko objasni kako za 600.000 ljudi treba potopiti pola zemlje da bi dobili struju?
POBJEDA: Možda tu nije u pitanju samo distribucija struje građanima, već ponovo interesi kapitala, odnosno profit?
ČILIKOV: Vjerovatno.
POBJEDA: Odavno se već govori da bi elektrana na Morači ugrozila i Manastir? U čemu je vrijednost Manastira Morača?
ČILIKOV: Manastir Morača bio bi uništen, a on je za mene svjetska kulturna baština, ne samo naša i regionalna. U pitanju je autentični spomenik iz 13. vijeka. Sa fantastičnom slikarskom baštinom zidnog i štafelajnog slikarstva Morača je fenomen. Morača nije Morača ako nije u prirodnom ambijentu u kojem se nalazi. Ako vi dovedete vodu četiri metra ispod Manastira, zbog kapilarne vlage sve freske će biti uništene. Ne možete to da sačuvate. Manastir, kao kulturno dobro, je vrjedniji nego sve elektrane u Evropi. Ne možete vi vrhunsku kulturnu baštinu žrtvovati za bilo koje ekonomsko dobro. To niko u svijetu ne radi.
POBJEDA: Kotoru prijeti brisanje sa Uneskove liste svjetske baštine. Čini li Vam se da je država zaista iskrena u namjeri da učini sve što je u njenoj moći da spriječi da se taj prostor građevinski više ne devastira?
ČILIKOV: Odlično poznajem Kotor i Boku kotorsku i znam čitavu problematiku koja je vezana za očuvanje kulturne baštine pod Uneskovom zaštitom. Tamo je došlo do značajnih devastacija, a tu prije svega mislim na Kostajnicu. Ne mogu da shvatim kako je uopšte to realizovano. Ima i drugih devastacija na pojedinačnim objektima, u ambijentu. Ne bi moglo da se kaže da je sad, u globalu posmatrano, to nekakva totalna devastacija. Sudeći po organizovanju ovih tijela, po nekim njihovim odlukama, može se zaključiti da će se to zaustaviti. Pošto ja nijesam siguran, daću vam odmah jedan primjer – pravljenje mosta preko Veriga za mene je kulturni genocid. Nema te stručne rasprave đe ja to neću argumentovati.
POBJEDA: Zašto je to kulturni genocid?
ČILIKOV: Vi imate jedan takav zaliv, tih prirodnih karakteristika i te nevjerovatne kulturne baštine, čiji je prirodni ulaz Verige. Dakle, vi ulazite praktično u jednu fantaziju, u nešto kao da nije od ovoga svijeta. I vi na tome ulazu pravite most, a možete da pravite sabraćajnicu ispod, ako je to nasušna potreba. To je takvo kvarenje vizure čitavog zaliva. Znači, vas treba u Boku kotorsku, koja je svjetska kulturna baština, da dočeka jedan most?!
POBJEDA: Da li je taj projekat automatski jak argument međunarodnoj stručnoj javnosti za brisanje Kotora sa Uneskove liste svjetske baštine?
ČILIKOV: Za mene jeste. Mislim da postoje drugi načini. Most je kastastrofalan. Ovo je moje lično mišljenje. Možda neko misli drugačije.
POBJEDA: U dijelu javnosti čuli su se komentari da su pomenute devastacije samo smišljena strategija države i građevinskog lobija kako bi se Kotor zaista skinuo sa liste Uneska, a onda se otvorio put za gradnju na svim atraktivnim lokacijama. Šta mislite o tome?
ČILIKOV: Ne mogu da tvrdim da je tako, ali može i to da bude jedan od zaključaka. Ono što mene posebno nervira je kako ljudi ne shvate da ćemo, ako očuvamo Boku sa njenom baštinom, imati veće prihode od svih građevina koje bi neko pravio. Idite u Veneciju, koja je potpuno očuvana, pa ćete da platite kafu 15 eura, ili pivo 50 eura. Tamo masovno odlaze i plaćaju te cijene. Isti je to slučaj sa našom kulturnom baštinom u Boki kotorskoj. I ta brzopletost, borba za laku zaradu, uništiće nam sve te mogućnosti za najelitniji turizam. Šta je italijanski turizam bez kulturne baštine? Nijesu to stanovi, hoteli, pice, nego kulturna baština koja donosi milijarde.
POBJEDA: Hoćete da kažete da nijesmo već zakasnili da utremo put tom nekom utopijskom snu da budemo kao Italija?
ČILIKOV: Mislim da neke šanse još postoje za Boku, za stari Bar definitivno postoje, pa možda i stari Ulcinj. Budva je totalno izgubljena, Stari grad liči na siroče. U sve to treba da se ulaže novac, ali to je dobro ulaganje. Kad se shvati da kulturna baština može da bude fabrika para, onda će se tu nešto popraviti. Kulturna baština i kultura u Crnoj Gori je kolateralna šteta. Jeste li ikad u crnogorskom Parlamentu čuli raspravu o kulturi u posljednih 30 godina? Ja nijesam nikad.
POBJEDA: Mislite da bi ta rasprava u Skupštini nešto bitnije promijenila?
ČILIKOV: Ne znam da li bi promijenila, ali je nije bilo. Što znači da najznačajnije, zakonodavno tijelo, uopšte to ne tretira. Mislim da bi trebala serija sjednica Skupštine da bude posvećena samo temi kulturne baštine.
POBJEDA: Izgradnju solitera pored hotela Podgorica prije nepune dvije godine takođe ste nazvali „kulturnim genocidom“. Da li su interesi kapitala najveća smetnja i prijetnja cjelokupnoj crnogorskoj baštini?
ČILIKOV: Potrebno je da mi poštujemo zakone i imamo odnos prema nečemu što je kulturno i prirodno dobro. Ne krivim nijednog kapitalistu, pa ni toga gospodina koji je izgradio zgradu pored hotela Podgorica, nego krivim one koji su mu to omogućili. Ja hoću da tvrdim da smo mi imali zakonske mogućnosti i stručne argumente da to spriječimo. Zašto bih ja krivio nekog biznismena koji hoće da pravi pare? On će da ih pravi na bilo koji način ako mu je to legalno, tj. ako dobije dozvolu od države. Ne zanima ga kulturna baština i ne treba da ga zanima. On se bavi biznisom a mi kulturnom baštinom. Njemu odgovarajuće službe nijesu zabranile.
POBJEDA: Kakav je Vaš odnos prema građevinskoj devastaciji vjerskih objekata kojima gazduje Mitropolija crnogorsko-primorska?
ČILIKOV: To je jedno vrlo kompleksno pitanje. Neću da idem linijom manjeg otpora, ali devastacije ima. Ne mogu da tvrdim da su namjerne. Crkva je živi organizam, ona hoće da organizuje duhovni život, njoj trebaju prostori. Crkvi treba prezentacija duhovnosti putem umjetnosti. Sve ja to razumijem. Ne bih tu samo okrivljavao crkvu. Evo primjera: ako vama crkva na nekom bitnom spomeniku kulture ispostavi zahtjev da napravite projekat jer nešto treba da se obnovi, onda bi država morala da obezbijedi novac, uradi projekat i brzo reaguje. Ako crkva čeka tri-četiri godine i više, ona će u hodu početi obnovu, što ja naravno ne opravdavam. Objasnite Vi meni jednu drugu stvar: imamo li mi građevinske inspekcije, urbanističke institucije, DUP-ove, planove....? Zašto neko posmatra neplansku gradnju tri-četiri godine, zašto se to dešava na oči inspektora, stručnjaka, koji mogu to da zabrane u jednoj sekundi?
POBJEDA: Neko bi rekao da je riječ o „osjetljivom vjerskom pitanju, koje bi moglo dovesti do određenih konflikata“?
ČIIKOV: Niđe u svijetu, u civilizovanim sredinama, vi ne možete graditi kako vam padne na pamet pod parolom „ako mi ne udovoljite biće vjerski sukob“. To u svijetu ne postoji. Možda postoji problem u komunikaciji između sveštenstva i određenih institucija. Bojim se da se ta komunikacija malo izgubila. Ako je u pitanju jedan značajan sakralni spomenik kulture, tj. crkva sa umjetničkim ukrasom, kojoj treba neka vrsta obnove, u komisiji koja bi razmatrala idejni projekat morali bi biti predstavnici crkve. To se kod nas ne radi, a ja mislim da treba da se radi. Ako su oni imaoci ili vlasnici, morate da razgovarate sa njima, da vidite koje su njhove potrebe, koje su potrebe struke i da se nađe neki kompromis.
POBJEDA: Šta mislite o peticiji za poništenje svih nezakonitih upisa SPC nad crnogorskim manastirima i crkvama i vraćanje u vlasništvo državi Crnoj Gori?
ČILIKOV: To u jednom dijelu jeste crkveni problem, u jednom dijelu jeste i državni. Takođe, to je i politički problem. Ja se bavim strukom. Postoje određena tijela, sudovi, zakoni, pa neka se to rješava na tim nivoima. Nemam apsolutno neko mišljenje o tome. Ono što predviđa zakon, neka bude tako. Ako se ne varam, za vrijeme knjaza i kralja Nikole crkva je bila državno vlasništvo. Kako se to reflektuje na današnje pravo, to je stvar pravnika, istoričara. Ono što je pravedno, neka bude tako.
POBJEDA: Šta ćete uraditi ako jednog dana, za Vašeg života, bageri priđu Manastiru Morači ili se počnu kopati temelji za most na Verigama?
ČILIKOV: Šta da radim? Ne mogu ništa. Zaključiću, poput savremenih svjetskih filozofa, da ova naša planeta izgleda sve brže ide ka svom kraju.
