Radnici se žale na državu da više vodi računa o interesima poslodavaca i investitora nego o njihovim, dok poslodavci uzvraćaju tvrdeći da se suočavaju sa visokim dažbinama, sivom ekonomijom, biznis barijerama…
Bilo kako bilo - ni ovog 1. maja (koji se obilježava širom svijeta u znak sjećanja na dan kada je 1886. oko 40.000 radnika u Čikagu, tražeći bolje uslove života, stupilo u štrajk i obustavilo rad) nećemo moći da se otmemo pomisli gdje je nestala nekad brojna i jaka radnička klasa ,,Radoja Dakića“, Željezare, cetinjskog Oboda, ,,Marka Radovića“, Kombinata aluminijuma, Prekookeanske, Jugooceanije…
Odgovor je, kažu Pobjedini sagovornici, jednostavan - preselila se u stečaj i u penzionere sa niskim penzijama. Danas, po podacima Monstata za 2017, imamo 182.368 zaposlenih, od čega, ne računajući državnu administraciju, najviše ima u trgovini 36.757.
U prerađivačkoj industriji ih je 11.619, što je tri hiljade manje nego što su nekad zapošljavali samo Kombinat aluminijuma i nikšićka Željezara. U uslugama smještaja i ishrane zaposleno je 15.033, građevinarstvu 10.714…
Generalni sekretar Saveza sindikata Crne Gore Duško Zarubica kaže da su neizvjesnost, nesigurnost, prijetnje otkazima, smanjenje plata, dužničko ropstvo... riječi koje se danas vezuju za rad i radnike. - Glavni problemi zaposlenih su visina zarada, kašnjenje u isplati, prekovremeni rad koji se ne plaća, uskraćivanje slobodnih i dana godišnjeg odmora, rad za dane praznika, potpisivanje bjanko otkaza prije zasnivanja radnog odnosa – kazao je Zarubica Pobjedi.
U nekim sektorima zloupotrebljava se institut minimalne zarade jer su zaposleni osigurani na nju bez obzira na nivo stručne spreme.
- Jedan broj poslodavaca potrebe za radnom snagom rješava preko agencija za zapošljavanje i onda kada za tim objektivno nema potrebe. Ovakvim postupanjem poslodavaca postavlja se pitanje da li postoji dostojanstveni rad. Ovo je tema kojom treba da se bave svi socijalni partneri – kazao je Zarubica.
Opširnije u Pobjedi
