Na prostoru na kojem se pojavljuju, one nemaju direktnih istorijskih uzora. Zaobišla ih je svjetska slava, ali enigma koju predstavljaju nije manje višeznačna od pominjanih na početku ove priče koja prvenstveno ima svrhu da ukaže na njihovo postojanje i apeluje na hitnu zaštitu tog jedinstvenog kulturnog blaga koje bi se moglo suočiti s nestankom. Trenutno ta nekropola nije pod režimom zaštite i mogla bi, hipotetički, biti uklonjena bez rizika da počinioci takvog nedjela budu zakonski sankcionisani. Ne zaboravimo, pravo i pravda nas uče da je dozvoljeno sve što zakonom nije zabranjeno.
U autentičnoj formaciji misteriozne stele sačuvane su brižljivim odnosom mještana koji se prema njima vjekovima odnose s dužnim pijetetom. Srećom. Na nekom drugom mjestu zadesila bi ih sudbina nikšićke nekropole srednjovjekovnih stećaka uz Crkvu svetih apostola Petra i Pavla na kojoj je početkom šeste decenije 19. vijeka Dimitrije Sergejevski nabrojao 396 nadgrobnika. Danas ih je svega dvadesetak.
PRIČE
Ne zna se ko je i kada podizao te spomenike nadomak Tuzi. Smatraju ih nadgrobnim spomenicima, mada možda čak i nijesu pogrebnog karaktera. Možda su čak Albanci, koji su se u plodnu ravnicu sa okolnih planina spustili u 18. vijeku, spontano oko njih oformili vlastitu nekropolu. U jednačini s bezbroj nepoznatih sve su opcije jednako relevantne. U svim razgovorima na temu misterije iz Vuksanlekaja uvijek dominira termin - možda. Jedna mala riječ uz koju mnogo toga staje, a najkomotnije se tu odomaće budalaštine.
Najglasovitija je ona o patarenima. Mnozina u Vuksanlekaju vidi stećke, ali ne i stelu na kojoj je jasno uočljiva kubura. Samo da podsjetimo, patareni i bogumili iščezavaju par vjekova prije nego što će na Balkanu pući „prva puška ledenica“.
Na društvenim mrežama svojevremeno se pojavila i teza da su stele na nekropoli u Vuksanlekaju „rod rođeni“ srpskim spomenicima krajputašima. Tipična dnevnopolitička nebuloza – gdje su srpske zemlje, tu su srpski krajputaši. Koliko hegemonističko sljepilo zna oslijepiti ljude svjedoči prepoznavanje srpskog vojnika u reljefu na kojem je muškarac pod tipičnom albanskom suknenom kapom.
Definitivno, za sada su sve priče o spomenicima u Vuksanlekaju apsolutno hipotetičke. Recimo, nikada sa njih nijesu uklonjene vodoravne kamene ploče koje možda skrivaju tajnu njihovog porijekla jer bi se, ukoliko tu postoje ostaci skeleta, osteološkim analizama mogla utvrditi i starost nekropole i kulturološke specifičnosti sahranjivanih pokojnika. Lokalni Albanci kažu da u predanjima koja se tu vjekovima prenose s koljena na koljena nijedno ništa ne kazuje o monumentima u Vuksanlekaju.
- Nema priče. Nema legende. Naša familija je tu vjekovima. Niko ne zna ko je tu sahranjivan. Priče iz davnina među Albancima pažljivo se prenose, ali ova nekropola je apsolutna nepoznanica. Koliko god da sam pokušavao da saznam nešto više o ovim spomenicima nikada nijesam uspio da saznam ništa konkretno – kaže Agron Camaj.
Sve što se o njima egzaktno može reći staje u rečenicu: Čudesna su specifičnost u kulturnom i istorijskom nasljeđu Malesije.
ENIGMA
U efektnoj studiji na temu drevnih nadgrobnika u Vuksanlekaju, a pisali su je Mithat Dibra, Iljir Balja i Naim Lačej, naći ćete podsjećanje da se ta naseobina nalazi iznad ostataka koji se, prema K. Prašnikeru i A. Šoberu, identifikuju sa starim antičkim gradom Bersemnumom ili Birziminiumom, na Labeatskom polju.
Tu su otkriveni i tragovi i relikti iz neolitskog doba. Tu se nalaze neistražene pećine i neiskopani tumuli koji intrigiraju. Ipak, na toj ravnici koja emituje moćnu energiju dominiraju stele koje originalnom simbolikom do 21. vijeka donose zgusnute slojeve drevnih zakona mitskih naroda.
- Ubijeđen sam da bi kroz naućna istraživanja i proučavanja koje bi izvršili eksperti iz različitih oblasti, arheolozi, antropolozi, etnolozi i dr. iz Albanije i Crne Gore, u okviru zajedničkog projekta stručnih institucija dvije države, uveliko doprinijelo zauzimanju naučnog stava i afirmaciji vrijednosti ovog kulturnog nasljeđa.
Taj poduhvat poslužio bi i kao prijateljska poruka između susjeda koje veže geografski prostor, međuljudski odnosi i istorija.
Zajednički interes, valjda je to dovoljan podsticaj kako bi se Vuksanlekaj monumenti sagledali s pažnjom koju zaslužuju – ističe Camaj.
APEL
On se zalaže da internacionalni ekspertski tim počne istraživanje na lokalnoj nekropoli.
- Iskopavanja bi rezultirala nalazima materijalne i duhovne kulture. Unutrašnji materijal baciće puno svjetlo na osobenosti i karakteristike ljudi koji su podigli tu sebi spomenike – poručuje Camaj.
Kako kaže, reakcija bi morala biti hitna. Davni ljudi obavili su svoj posao. U kamenu su uklesali trag svog postojanja pod suncem Malesije.
Poruka koju su ostavili kroz vrijeme postala je nečitljiva, ali zrači jako i daleko.
Nadgrobnici su sačuvani zahvaljujući generacijama ljudi koji su razumjeli da tu postoji neka tajna s elementom civilizacijskog nasljeđa kojeg se ne bismo smjeli odreći. Vrijeme je da se ono što je na tom mjestu materija institucionalno zaštiti.
A tajna njihovog porijekla?
Vremenu treba dati dovoljno vremena. Istina zna put. Saznaće je oni koji budu dostojni da je razumiju i ponose se zajedničkim etnokulturološkim bogatstvom Crne Gore i Albanije.
Univerzalni simboli
- Nadgrobne ploče koje se nalaze umjesto zavjetnih epigrafskih znakova donose konvencionalni sadržaj, u njima se ogledaju kultovi lokalnog stanovništva, nosioci su duhovne kulture koja vuče korijene iz drevnih vremena.
Među simbolima se izdvajaju: sunce (koncentrični krugovi), zvijezda, mjesec (mjesec u formi srpa, polumjesec), zvijezda i mjesec, herma, majčine grudi, geometrijske figure (trougao, romb, i dr.), dvostruka spirala (rep, pletenica), rog, ruka, cvjetni motivi (ljiljan, jela, čempres), ribolovačka udica, kamen sa udubljenjima, krst u različitim pojavnim formama, antropomorfni oblici, zoomorfni oblici (golub, zmija, konj) – konstatovali su u istraživanjima Mithat Dibra, Iljir Balja i Naim Lačej.
Vlatko SIMUNOVIC
Foto: Pobjeda, Living in Montenegro
