Nije li onda čudno što je, i pored takvih mogućnosti, sasvim normalna pojava svugdje u svijetu da ljudi „sagorijevaju“ zbog pritiska na poslu i radnog vremena? U čemu je trik, i kako se prelazi granica zone komfora, gdje se, kako kažu, sva magija dešava…
A ko bi nam više mogao reći o tome nego sagovornik Pobjede Fabian Ditrih, trideset šestogodišnji mladić iz Berlina koji je pokrenuo prvu nomadsku kompaniju Helpando.it i startupdiaries.org, motivacioni govornik, obožavalac novih digitalnih tehnologija, uvijek raspoložen da traži uzbuđenja u svijetu konstante. Njegov primjer pokazuje da je nesporno potrebno hrabrosti, malo lucidnosti i mnogo sistematične volje da se dokaže da je radni sistem u vremenu intenzivne globalizacije i tehnološke i digitalne revolucije izgrađen na temeljima koje treba mijenjati.
PRVI LET
Trenutno posao obavlja iz svog ,,lend rovera“, baza mu je fantastičan pogled sa Luštice. A sve je počelo, priča Ditrih, davne 2003. godine kada je prvi put putovao – i to na Tajland. Imao je samo 21 godinu kada je promijenio povučeni život u jednom selu blizu Berlina egzotičnim Tajlandom. Boravak u toj zemlji zapalio je iskru.
- Već naredne godine dobio sam priliku da odradim pripravnički u jednoj kompaniji u Čileu. Kako potičem iz relativno konzervativne sredine, a uvidio sam da volim putovati, odluka se svela na – ostati na selu i imati farmerski život ili probati nešto sasvim novo, bez sigurnosti koju dom nudi – ispričao je Ditrih.
Zbog toga je odluka da ode u Čile, što je bilo iskustvo koje mu je „otvorilo oči“ na svakom polju, bila relativno jednostavna.
- Kompanija za koju sam radio krajem devedesetih doživjela je tehnološki bum. Kada su počeli sa radom, osnivači su posao obavljali iz dnevne sobe, da bi 21 mjesec kasnije doživjeli takvu ekspanziju da su zaposlili oko sto radnika – rekao je Ditrih, ističući kako je tehnološka revolucija u tim godinama preoblikovala razvoj digitalnih tehnologija u Južnoj Americi.
Od tada, obišao je čak 80 država na planeti, prikupljajući lokalna znanja, upijajući njihove kulture, ali uvijek pokušavajući da sredinama u kojima je boravio nešto i vrati. Na taj način je putovao kroz Afriku 2005. godine – u ,,mercedesu“, sa kamerom i puno entuzijazma da spoji nove tehnologije sa filantropijom. Ovo putovanje rezultiralo je mnogo čime, ali se jedna stvar, kako je Ditrih rekao, istakla:
- Ljudi su ljudi svugdje na planeti, sasvim isti, a slika o nekom kontinentu ili državi ne može da prikaže generalnu sliku svih njenih stanovnika, što se često u medijima pokušava činiti – kazao je Ditrih.
„NAJBOLJI POSAO NA SVIJETU“
Jednog dana, dok je još bio u Africi, prisjeća se on, krenuo je da uhvati kvaku od ulaznih vrata, a osoba koja je bila sa njim primijetila je da mu se ruka strahovito trese i preporučila je da ode kod ljekara.
- Posjetio sam doktora i ispostavilo sa da sam imao malariju. Danima sam zbog toga bio zarobljen u krevetu u nekom prečudnom stanju, negdje između jave i sna. Kako nijesam imao šta drugo da radim, iz dosade sam guglao „Najbolji posao na svijetu“ – priča Ditrih.
Ne skrolujući previše, iskoči mu oglas za posao u kompaniji Zendeks, koja se nalazi u Londonu, a tada je bila startap kompanija u povoju.
- Nijesam čak ni ispunio sve neophodne informacije koje se obično traže u takvim formularima. Ipak, sljedeći dan mi je zvonio telefon – izdržljiva Nokia– a s druge strane slušalice predstavnik kompanije Zendeks – prisjeća se Ditrih.
Osoba koja ga je zvala govorila je sa zaraznim entuzijazmom i strašću o poslu u kompaniji, ali je željela da zna zbog čega se prijavio za poziciju menadžera prodaje kad, prema njegovom CV-u, ni dana radnog iskustva nema u ovom poslu.
- Imao sam neke papire ispred sebe i računar, pa sam brzo sagovornika iz Zendeksa ubijedio da sam prava osoba za to radno mjesto. Narednog dana zvao me čovjek iz ove firme, a ispostaviće se da će mi to biti šef. Pitao me za koliko mogu biti u Londonu. Objasnivši mu da sam u Africi i da sam inficiran malarijom, odgovorio sam za nekoliko sedmica. Pristao je– opisao je Ditrih.
I tako je, kako je kazao, radio u Zendeksu godinama, sa sjajnim i kreativnim kolegama, uživajući u svom poslu i dajući uvijek 150 odsto sebe u svakom zadatku. Međutim, kako je rekao, nešto je nedostajalo.
DIZANJE SIDRA
- Počelo je da mi smeta ustrojstvo rada. Mnogo svjetskih istraživanja pokazuje da je prosječan čovjek vezan za radno mjesto čak dvije trećine svog života. I pored ljubavi koju sam imao prema svom poslu u kompaniji Zendesk, bio sam dio te radne rutine i posla „od devet do pet“ – objasnio je Ditrih.
Jednom su, kako je rekao, za klijenta morali, zbog klauzule u ugovoru, da odrade takozvani data migration, odnosno prenos podataka. Taj posao, istakao je Ditrih, trebalo je da košta firmu čak 25.000 dolara.
- Preporučio sam šefu da mi dozvoli da pokušam da odradim migraciju podataka, što mi je dozvolio. Bio sam oslobođen od dolaženja u kancelariju i nekoliko dana kasnije posao je bio završen – ispričao je Ditrih.
Onda mu se, kako je opisao, polako „upalila lampa“ da bi sam mogao da se bavi tim poslom, a to je bilo nešto što su mu prijatelji svakako godinama preporučivali– da pokrene svoju kompaniju.
- Razmišljao sam kako ne moram naplaćivati toliko. Mogao bih naplaćivati upola manje ili čak trećinu za migraciju podataka– rekao je Ditrih.
Napustio je Zendeks. U međuvremenu upoznao je Dominika, projekt menadžera iz Rumunije, opsjednutog inovativnim poslovima u frilens sferi.
- Nije trebalo puno i on se uselio u moju dnevnu sobu u Berlinu. Pokrenuli smo Helpando. it, a pridružio nam se i Vin, Njemac porijeklom iz Vijetnama – kazao je Ditrih.
Posao je išao dobro, ali su se jednog dana zapitali: „Ok, možemo ostati ovdje, raditi i postati milioneri ili možemo spakovati sve svoje stvari u ,,lend rover defenderu“ i krenuti na desetomjesečni put kroz Južnu Ameriku dok upravljamo nomadskom kompanijom“.
Odabrali su, 2013. godine, ovu drugu opciju.
Misija je bila uspješna jer su, prolazeći kroz razne situacije, dokazali da uopšte nije važno odakle se radi, iz klasične kancelarije ili ,,lend rovera“, već da je samo važan rezultat i kvalitetno obavljen posao.
(opširnije u Pobjedi)
