Kad Stiven King tvituje da je neki novi horor dobar, znajte da morate da ga pogledate. Jeste da nema mnogo sreće sa adaptacijama sopstvenih romana, ali makar umije da prepozna upečatljiv hororistični naslov. Jedan od posljednjih trilerastih horora koji je oduševio majstorskog pisca je „A Quiet Place“ u režiji Džona Krasinskog.
Da, baš tog Džona Krasinskog – glumca najpoznatijeg po bleskastoj ulozi u seriji „The Office“. Ko je mogao da pomisli da će baš on režirati jedan od najsvježijih ovogodišnjih horora!
Treće dijete
Krasinski ovih dana oduševljava kritičare na isti način na koji ih je prošle godine u ovo doba iznenadio Džordan Pil socijalnim hororom „Get Out“. Film „A Quiet Place“ je manje dubok od Pilovog ostvarenja, ali jedno se ne može poreći – tišina je rijetko tako zastrašujuće bučna kao u ovom nesavršenom, ali upečatljivom ostvarenju.
Radnja smještena u postapokaliptičnom svijetu prati porodicu čiji članovi iz nekog razloga pokušavaju da ne proizvedu zvuk glasniji od šapata. Dok se pitamo zbog čega ćute, Krasinski nam pokazuje užasavajuće posljedice po svako živo biće koje proizvede zvuk u opustošenom dijelu Amerike kojom haraju slijepi vanzemaljski stvorovi sa pojačanim čulom sluha.
U nastavku jednoipočasovnog filma dišemo u vrat bračnom paru i njihovoj djeci koji žive u svijetu u kom su jedna staklena čaša oborena sa stola ili spoticanje na stepenicama ravni samoubistvu. I zamislite... U takvom košmaru, pored gluve ćerke Regan (Milisent Simonds) i sina Markusa (Noa Džup) o kojima moraju da brinu, Li (Krasinski) i Evelin (Emili Blant) čekaju još jedno dijete.
Logičke rupe
Krasinski je ostavio mnogo prostora za nagađanje i (re)interpretacije. Koliko će vam se dopasti „A Quiet Place“ zavisi od toga hoćete li imati volje da čitate između redova ili ćete se prepustiti traženju logičkih rupa. Na primjer, zašto bi neko imao dijete u takvim uslovima?
Kako se vanzemaljska mješavina elijena, ti-reksa i biljke mesožderke stvori na licu mjesta pet sekundi nakon što čuje zvuk? Odakle ti stvorovi uopšte na Zemlji? Zašto porodica ne živi u blizini rijeke čiji huk može da ih zakloni od napada? I tako, lista pitanja je beskonačna – ako želite da se ćerate sa logikom režisera.
No, ako cijenite hororistične trilere koji drže gledaoce u stanju pripravnosti bez krvoprolića i jeftinih šokova, uprkos manama, onda će vam ovaj film odlično pasti. Još ako ste uspjeli da pronađete subjektivan odgovor na sporna pitanja (na primjer, trudnoća može da bude opravdana roditeljskom grižom savjesti zbog gubitka najmlađeg djeteta) – e onda je ovaj film prava stvar za vas.
Za razliku od mnogih „pobratimskih“ horora „A Quiet Place“ ima odlično uigranu glumačku ekipu zahvaljujući kojoj se sa lakoćom vežete za likove, iako je uspostavljanje emotivne spone otežano činjenicom da za sat i po izgovaraju jedva dvije strane kucanog teksta.
Peti igrač
Ovo je definitivno najbolja uloga Emili Blant koja podiže sve dlake u stav mirno u grozomornoj sceni porođaja. Krasinski je iznenađujuće dobar u ulozi zaštitničkog oca, a isto važi i za Simonds i Džupa. No, budimo iskreni: koliko god je ova četvorka sjajna, najbolji glumac je peti igrač – montaža zvuka. Zaglušujuća tišina je najažurnija pokretna turbina ovog filma.
Režiser kao da sve vrijeme naizmjenično pritiska dva dugmića: jedan za podizanje panike, drugi za stavljanje tona na „mute“. Krasinski se igra i profitira „iznevjeravajući“ gledaoce: izgradi tenziju - ništa se ne desi; ništa se ne događa – nastaje pakao zbog kog se ukopavate u sjedištu; raste tenzija – ukopavate se još dublje. U filmu „A Quiet Place“ ne važe nikakva pravila dok velikim platnom jezdi supersonična tišina „smjenjiva“ samo blickrig napadima prokleto tenzičnog zvuka.
Na kraju – i ne najmanje važno – još jedan plus ovoj priči jesu momenti „proljeća u pustinji“ kakav je ples Lija i Evelin, dok oboje drže po „bubicu“ u uhu i slušaju pjesmu „Harvest Moon“ Nila Janga.
U 21. vijeku, kada više nijedan roditelj nije siguran da može da sačuva sopstvenu djecu od planete koja srlja u propast, prilično neiskusni glumac/režiser snimio je relevantnu priču o nepredaji i neodustajanju, čak i lice u lice sa nepojmljivim. Zbog toga je lakše zažmuriti na nelogičnosti i prepustiti se ovom zanimljivom receptu za proizvodnju pakleno dobre filmske tišine.
Ocjena: 7,7/10
Režija: Džon Krasinski Uloge: Džon Krasinski, Emili Blant, Milisent Simonds, Noa Džup Trajanje: 90 min
FOTO: twitter.com / nytimes.com / imdb.com
