Tekst prenosimo integralno:
"Nadalje u Zakonu o izboru odbornika i poslanika ("Službeni list Republike Crne Gore", br. 004/98 od 18.02.1998, 005/98 od 25.02.1998, 017/98 od 20.05.1998, 014/00 od 17.03.2000, 018/00 od 31.03.2000, Službeni list Savezne Republike Jugoslavije", br. 073/00 od 29.12.2000, 009/01 od 22.02.2001, 041/02 od 02.08.2002, 046/02 od 10.09.2002, 045/04 od 02.07.2004, 048/06 od 28.07.2006, 056/06 od 07.09.2006, Službeni list Crne Gore", br. 046/11 od 16.09.2011, 014/14 od 22.03.2014, 047/14 od 07.11.2014, 012/16 od 23.02.2016, 060/17 od 30.09.2017, 010/18 od 16.02.2018), u članu 50 stav 4 se zabranjuje: “Za predstavljanje izbornih lista ne može se koristiti imovina (novac, tehnička sredstva, prostor, oprema i sl.) državnih organa, javnih preduzeća, javnih ustanova i fondova, jedinica lokalne samouprave, niti kompanija u kojima država ima vlasnički udio”, dok u članu 50a, se kaže: ”Javni funkcioneri koje imenuje ili postavlja Vlada Crne Gore i koje bira ili imenuje lokalna samouprava, državni službenici i namještenici ne mogu učestvovati u izbornoj kampanji, niti mogu javno izražavati svoje stavove povodom izbora, u radnom vremenu, odnosno dok su na dužnosti.”
Naravno zakon posebno daje značaj i prepoznaje opasnost po izborni proces, te stoga strogo zabranjuje da policijski službenici i pripadnici Agencije za nacionalnu bezbjednost ne smiju učestvovati u izbornoj kampanji na bilo koji način.
Kroz nepoštovanje navedenih normi, kao i samog duha zakona koji regulišu izborno zakonodavstvo, kandidat Milo Đukanović u bitnom je onemogućio slobodno izražavanje volje građana, time uskratio njihovo suvereno pravo na slobodu izbora, te onemogućio funkcionalnost ustavne norme da se može priznati samo vlast koja je proizašla iz slobodno izražene volje građana.
Državna izborna komisija je u kontinuitetu zanemarivala svoje nadležnosti i time omogućila predsjedničkom kandidatu Đukanoviću da kroz sistemsku zloupotrebu državnih resursa na svim nivoima ostvari nenadoknadivu institucionalnu prednost i time sruši ustavne i zakonske principe. Za sve navedeno postoje nesporni dokazi, koji vode samo jednom zaključku, a to je da se ovi izbori ne mogu priznati i da isti moraju biti poništeni i ponovljeni u cilju zaštite jednog od nosećih ustavnih načela suvereniteta građana, kao i zakonskih normi vezanih za karakter, slobodu i zakonitost izbornog procesa.
Dokazi koji slijede su jasni, precizni i nedvosmisleni.
Predstavnici državnih institucija na sastanku u DPS-u.
Dan uoči predizborne ćutnje,13.aprila2018.g, u centrali Demokratske partije socijalista održan je sastanak predstavnika više ministarstava, direktora direktorata vladinih resora i pojedinih ustanova i državnih kompanija. Na fotografijama koje su pratile ovu vijest mogu se prepoznati mnogi državni funkcioneri, a navešću samo neke od njih: Vesko Lekić i Rašo Todorović, direktor i zamjenik direktora Uprave za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma; Svetlana Vuković, direktor Uprave za kadrove; Nikola Vukićević, predsjednik odbora direktora Montenegroairlines; Ratka Strugar, direktor Direktorata za el. komunikaciju i poštansku djelatnost Ministarstva ekonomije; Pavle Goranović, direktor Zavoda za udžbenike; Goran Asanović, direktor Direktorata u Ministarstvu turizma i održivog razvoja; DarkoKonjević i Blagota Radulović, sekretar i direktor Direktorata Ministarstva poljoprivrede.
Na osnovu dosadašnje prakse i dostupnih informacija, osnovano sumnjam da je sastanak organizovan u cilju informisanja centrale DPS o nezakonitim aktivnostima koje su navedena i ostala prisutnalica preduzimala prema zaposlenima u ministarstvima, upravama i kompanijama u kojima su neposredni rukovodioci, a u cilju uticaja na njihov izbor na predsjedničkim izborima. Takvim etički nedozvoljenim i zakonom strogo zabranjenim pritiskom na zaposlene direktno su uticali na slobodu izbora, što je u jasnoj suprotnosti sa članom 2 Ustava Crne Gore.
Ovakvo ponašanje potvrđuje da praksa iz afere SNIMAK od 2014.godine, ne da nije prekinuta, već se toliko odomaćila kod državnih organa da je oni više i ne kriju od javnosti. To je rezultat čnjenice da navedena afera nije dobila pravni i politički epilog, odnosno lica iz te afere koja su vršila zloupotrebe u vezi slobode izbora ne da nisu sankcionisana, već su dobila unapređenja u državnoj službi, a kao najupečatljiviji primjer je slučaj Zorana Jelića koji je nagrađen doživotnom funkcijom člana Senata Državne revizorske institucije.
Afera Zalutali mejl
Praksu pritiska na zaposlene i vođenja nedozvoljene evidencije o njihovom političkom opredjeljenju, a sve već mnogo puta viđeno, potvrđuje i mejl poslat od strane Biljane Brajović, direktora Centra za konzervaciju i arheološka istraživanja pri Ministarstvu kulture.U tom mejlu jasno se vidi aktiviranje državnih organa uzabranjenim operativnim radnjama i ucjenama prema zaposlenima, a sve u cilju favorizovanja kandidata Mila Đukanovića.
Posjeta gradilištu dijelu dionice autoputa Bar – Boljare
Vlada Crne Gore i resorno Ministarstvo saobraćaja, na čelu sa ministrom Osmanom Nurkovićem, koristeći vladine resurse i uticaj na izvođača radova, kinesku kompaniju CRBS, omogućili su kandidatu Milu Đukanoviću posjetu gradilištu autoputa uoči predsjedničkih izbora, na dan 30. mart2018.g. Apsolutno su jasni motivi ove zloupotrebe - trebalo je stvoriti iluziju kod birača, odnosno prevariti javnost, da je predsjednički kandidat Milo Đukanović, predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore i predsjednik DPS, osoba od koje zavisi izgradnja autoputa.
Posjeta izgradnji Skijališta Kolašin 1600
Ministarstvo turizma i održivog razvoja, nosilac posla izgradnje skijališta na lokalitetu Kolašin, Jezerine 1600, svjesno, sračunato i u cilju favorizovanja kandidata Mila Đukanovića, organizovalo je, dana 30. marta2018. posjetuimenovanog kandidata gradilištu novog skijališta na Jezerinama 1600. Izostala je informacija nadležnog Ministarstva o kakvoj se posjeti radi, u kojoj se funkciji nalazi kandidat Đukanović i zašto se baš uoči izbora organizuje ovakva posjeta. Jasno se da zaključiti da je riječ o zloupotrebi učinjenoj od strane vlade iIi resornog ministarstva, a jedini cilj ove posjete favorizovanje kandidata Đukanovića.
Prisustvovanje uručenju donacije KBC Podgorica
Direktorica Kliničko-bolničkog centra u Podgorici, Zorica Kovačević, funkcioner DPS, u toku radnog vremena, zloupotrijebila je svoju funkciju tako što je uoči predsjedničkih izbora organizovala uručenje donacije KBC-u i pozvala kandidata Mila Đukanovića da prisustvuje svečanosti, iako je znala da uručena medicinska oprema nije i neće biti u funkciji za narednih nekoliko mjeseci. Izgovor da je donator lični prijatelj kandidata Đukanovića se ne može smatrati ozbiljnim.
Podrška SUBNOR-a
Ovo udruženje je, ničim izazvano i apslolutno van njihovog djelovanja, nekoliko dana pred izbore javno objavilo da podržava kandidata Mila Đukanovića. Potpuno je jasno da se radi o zloupotrebi državnih resursa u predizborne svrhe, jer se radi o udruženju koje se finansira iz budžeta Crne Gore, a odluku o visini godišnjeg iznosa sredstava predlaže Vlada.
Održavanje predizbornog skupa u obrazovnoj ustanovi u Kotoru
I pored toga što u Zakonu o vaspitanju i obrazovanju jasno piše: “U ustanovi nije dozvoljeno političko (stranačko) organizovanje i djelovanje i korišćenje prostora ustanove u te svrhe”, kandidatu Milu Đukanoviću omogućeno je održavanje predizbornog skupa u fiskulturnoj sali srednje pomorske škole u Dobroti, Kotor. Izostala je i reakcija resornog ministarstva, čime se i Ministarstvo prosvjete pridružilo ovoj flagrantnoj zloupotrebi državnih resursa u predizborne svrhe kandidata Mila Đukanovića.
Uključivanje visokih policijskih funkcionera u predizborne aktivnosti
Alen Kočan, komandir policije u Petnjici i Sadik Šabanović, šef policije u Rožajama, prisustvovali su promotivnom skupu kandidata Mila Đukanovića, održanom u Petnjici 09.aprila 2018.g, što je strogo zabranjeno Zakonom o unutrašnjim poslovima. Time su ova dva visoka policijska funkcionera značajno uticalanaslobodu izbora građana Rožaja i Petnjice i ugrozilaregularnost izbornog procesa.
U ovom izbornom procesu grubo su prekršeni Ustav Crne Gore, Zakon o izboru odbornika i poslanika, Zakon o izbor Predsjednika Crne Gore, ali i brojni međunarodni ugovori, opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava i konvencije, koji po članu 9 Ustava Crne Gore imaju primat nad domaćim zakonodavstvom. Analizirajući ovaj izborni proces u smislu poštovanja osnovnih načela demokratije i međunarodnih standarda u dijelu političkih prava i sloboda koje čine jedna od fundamentalnih prava u savremenom svijetu i izbornoj praksi, moramo da konstatujemo da su izbori za Predsjednika Crne Gore sprovedeni u nedemokratskoj atmosferi, uz brojne zloupotrebe i kršenje elementarnih ljudskih prava i da kao takvi ne odražavaju volju građana. Takva vlast se po Ustavu Crne Gore a i po pravilima savremenog i civilizovanog svijeta ne mogu priznati niti se na osnovu njih može uspostaviti vlast. U tom smislu, ukazujem na brutalno kršenje međunarodnih standarda u ovoj oblasti:
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravimakoji je usvojen Rezolucijom 2200A (XXI) Generalne skupštine 16. decembra 1966. godine, a koji je stupio na snagu 23. marta 1976. godine, član 25 stav b) propisuje da svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika i bez nerazumnih ograničenja bira i bude biran pravedno sprovedenim, povremenim izborima sa opštim i jednakim pravom glasa i tajnim glasanjem, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača
Opšta Deklaracija o pravima čovjeka koju je Generalna Skupština UN usvojila I proklamovala 10.decembra 1948. godine, u članu 21 tačka 3 propisuje:” Volja naroda je osnova državne vlasti:ova volja treba da se izražava na povremenim I slobodnim izborima, koji će se sprovoditi opštim I jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupkom kojim se obezbjeđuje sloboda glasanja.
Protokol uz Evropsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Pariz, 20. marta 1952,clan 3 propisuje pravo na slobodne izbore. “ Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uslovima koji obezbeđuju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela.”
Svi navedeni dokazi, uz mnoštvo drugih zloupotreba na sam dan izbora, nedvosmisleno potvrđuju da je kandidat Milo Đukanović imao značajnu “institucionalnu prednost”, kako se kaže u preliminarnom izvještaju posmatračke misije OSCE/ODIHR, odnosno permanentno zloupotrebljavao državne resurse tokom svoje predizborne kampanje.
Jasno je da se radi o izbornom procesu u kome je kandidat Milo Đukanović protivzakonito, svjesno, sračunato i uz podršku velikog broja državnih funkcionera i službenika zloupotrebljavao državne resurse u svrhu ostvarivanja velike prednosti u odnosu na druge kandidate.
S tim u vezi, tražim da Državna izborna komisija ispita sve navode iz ove prijave i, shodno zakonskim normama, poništi rezultate ovih izbora kako bi se stekli uslovi za raspisivanje novih na kojima bi se, uz puno poštovanje svih zakonskih normi, obezbijedio ravnopravan status svih kandidata. Jedino tako organizovani i sprovedeni izbori se mogu priznati i proglasiti za slobodno izraženu volju građana I samo tako iskazana volje može činiti osnov državne vlasti."
