Nastavnici su generacijama vjerovali da će računanje na prste ulijeniti memoriju i da će učenici sporije usvajati znanja. Međutim, jedno nedavno istraživanje u Švajcarskoj, objavljeno u oktobru u časopisu "Journal of Cognitive Psychology", pokazalo je da šestogodišnjaci koji računaju na prste imaju veću radnu memoriju i da lakše i uspješnije rješavaju zadatke sabiranja ili dodavanja brojeva kod matematičkih operacija.
Oštroumniji šestogodišnjaci, koji imaju veći kapacitet radne memorije, koriste strategiju računanja na prste kod dodavanja brojeva. Džastin Dupont-Boim sa Univerziteta u Ženevi i Ketrin Tevenot sa Univerziteta u Lozani, autori ovog istraživanja, kažu da rezultati mogu da pomognu djeci u ranom uzrastu da lakše prevaziđu poteškoće prilikom usvajanja osnovnih aritmetičkih operacija.
U istraživanju je učestvovalo 84 djece iz šest švajcarskih škola koje nemaju izrazitu praksu niti nametanja niti zabrane računanja na prste i djeca su snimana dok rješavaju aritmetičke zadatke prilagođene uzrastu.
Neka djeca su imala testiranje memorije prije rješavanja aritmetičkih zadataka, a neka poslije, i testiranje memorije se sastojalo u slušanju brojeva koje treba da ponove u obrnutom redoslijedu.
Djeca koja imaju veći kapacitet radne memorije mogu tačno da ponove duži lanac brojeva.
Na prste je računalo 52 šestogodišnjaka i postojala je značajna korelacija između navike brojanja na prste i veličine radne memorije, ali isto tako su bili uspješniji u aritmetičkim zadacima.
Djeca koja imaju veću radnu memoriju imala su i efikasniju strategiju sabiranja brojeva. Na primjer, ako su imali zadatak 8+3, uspješniji u rješavanju su koristili dodavanje tri prsta kako bi se dobila konačna suma.
Potvrđena su neka ranija istraživanja koja su pratila uspješnost petogodišnjaka u dodavanju brojeva i to tokom tri godine.
Djeca su bila uspješnija u sabiranju ukoliko bi koristila brojanje na prste, ali samo do osme godine. Nakon osme godine nije poželjno koristiti računanje na prste i autori kažu da u početku učenike treba ohrabrivati da koriste prste tokom sabiranja ili dodavanja brojeva, a kasnije da polako napuštaju ovu strategiju.
Tvorci nove teorije smatraju da bi sve škole trebalo da ohrabre učenike da u početku koriste tehniku brojanja na prste, ali da isto tako moraju da ih ohrabre da u kasnijim godinama odustanu od nje jer bi mogla da dovede do komplikacija kada je u pitanju rješavanje težih matematičkih zadataka.
