On vjeruje da će uskoro biti donijet zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji će državi vratiti imovinu koja je sada u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Država, upozorio je mitropolit Mihailo, ne smije da pokaže nemoć i strah i da poklekne pred naletima velikosrpskog i svetosavskog naturanja istorije i tradicije, a siguran je i u uspjeh građanske peticije „Amanet“.
POBJEDA: Vjerujete li da je moguće u bližoj budućnosti da Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i vjernicima bude omogućen pristup Cetinjskom manastiru i ostalim našim svetinjama koje su sada u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori?
MITROPOLIT MIHAILO: Naše crkve i manastiri su pod okupacijom Srpske crkvene filijale na Cetinju na čelu sa Amfilohijem Radovićem - dirigentskom palicom i pseudoperjanicom Srpske patrijaršije iz Beograda. Srbija atakuje na Crnu Goru od vremena Garašanina 1844. godine, pa sve do danas, što potvrđuje i novi ustav SPC. Srpski patrijarh German u Titovoj Jugoslaviji rekao je: „Crna Gora je srpska pokrajina, a Crnogorci su Srbi“. Tako je i danas. Mnogo puta sam rekao da nema Crne Gore bez Crnogorske pravoslavne crkve, a njeno sjedište je u Cetinjskom manastiru. Sve crkve i manastiri koje su gradili naši preci do 1920. godine bili su vlasništvo države Crne Gore i crnogorskog naroda. Uvjeren sam da će se mnoge stvari u crkvenoj sferi promijeniti donošenjem zakona o vjerskim slobodama. Na to nas obavezuju međunarodni standardi jer Crna Gora je jedina država u kojoj je crkva druge države – Srbije - Srpska pravoslavna crkva sa svojom filijalom Mitropolijom crnogorsko- primorskom, već skoro 100 godina, okupatorskom i nasilničkom politikom zauzela i devastirala crnogorske crkve i manastire, a mnoge od njih nelegalnim upisima u katastru upisala kao svoje vlasništvo. Takva situacija je neodrživa i bliži se dan kada će Crnogorska pravoslavna crkva sa svojim mitropolitom biti u Cetinjskom manastiru, đe su vjekovima bili.
POBJEDA: Očekujete li da će se Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti ove godine naći u proceduri?
MITROPOLIT MIHAILO: Naravno da očekujem da će Skupština Crne Gore u dogledno vrijeme usvojiti zakon o vjerskim slobodama. Brojni su razlozi za njegovo donošenje. Kako unutrašnji – nacionalni, tako i međunarodni. Na nivou Crne Gore, zakon se nameće kao imperativ i konačno tim zakonom moramo riješiti najvažnija pitanja vjerskih zajednica i to pitanja registracije, jednakog položaja vjerskih organizacija i pitanja imovine. Međunarodna zajednica će, pri tom prvenstveno mislim na Evropsku uniju, zahtijevati da se u procesu pristupanja usvoji takav zakon. Crnogorska pravoslavna crkva od samog početka se zalaže da on bude usvojen. Naš zahtjev prema nadležnom Ministarstvu i Skupštini je samo jedan i to - da zakon bude u skladu sa međunarodnim standardima i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Prilikom donošenja ovog zakona mora se konsultovati evropska i američka stručna javnost i to prevashodno pravnička misao. Pojedine vjerske organizacije, a tu direktno mislim na Srpsku pravoslavnu crkvu, odnosno njenu eparhiju u Crnoj Gori – Mitropoliju crnogorsko-primorsku, koja je manipulisala narodom Crne Gore govoreći da je ugroženo crkveno pravo, što nije tačno, jer su u pitanju pravila koja propisuje svaka suverena država, a ne crkva, što je dovelo do zastoja i suprotstavljanja donošenju jednog takvog zakona. Država ne smije da pokaže nemoć i strah i da poklekne pred naletima velikosrpskog i svetosavskog naturanja istorije i tradicije. Apelujem da se u mirnoj i tolerantnoj atmosferi sprovede sveobuhvatna rasprava i sačini tekst zakona kojim će se obezbijediti ravnopravan i jednak položaj svih vjerskih organizacija u Crnoj Gori, pri čemu se mora voditi računa da se ne ugrozi unutrašnje autonomno pravo svake vjerske organizacije. Pri tome, moramo uvesti registar svih vjerskih organizacija sa podacima o njihovom ustrojstvu i imovini. Bez ovoga, mi bi bili jedina zemlja u Evropi koja bi dozvolila i koja dozvoljava da Srpska crkva, koja i nije registrovana u Crnoj Gori i kao takva ne može biti pravni subjekt, ostvaruje ogromne godišnje prihode, posjeduje ogromnu imovinu države Crne Gore, ponižava sve državne institucije, ponižava crnogorski narod, a da ta država dozvoljava takvo nezakonito djelovanje.
POBJEDA: Crnogorska pravoslavna crkva podržala je građansku peticiju „Amanet“. Smatrate li da će ona izazvati pažnju nadležnih?
MITROPOLIT MIHAILO: Crnogorska pravoslavna crkva podržala je građansku peticiju „Amanet“ o ukidanju svih nelegitimnih upisa SPC nad crnogorskim manastirima i crkvama i njihovo vraćanje u vlasništvo Crne Gore. Na ovom projektu rade ozbiljni ljudi i ovu peticiju svakim danom podržava i potpisuje veliki broj građana svih vjera i nacija. Već je prikupljeno više od 6.000 potpisa, koliko je potrebno da ova inicijativa uđe u skupštinsku proceduru. S obzirom na to da CPC maltene i nema svojih prostorija, peticija se potpisuje pod vedrim nebom. Da smo imali i da imamo prostorne i finansijske uslove kao što imaju druge institucije, kao i one iz drugih država, ovaj broj potpisa bi bio višestruko veći. Nadam se da će u najskorijem periodu država imati mnogo više razumijevanja, odgovornosti i pažnje prema ovoj inicijativi. Da je na vrijeme, poslije referenduma, Crna Gora rješavala ovo pitanje, bile bi drugačije po važnosti uloge srpske mitropolije u Crnoj Gori i Crnogorske pravoslavne crkve. Jedan od visokih crnogorskih zvaničnika je na državnoj televiziji izjavio: „CPC je autokefalna i što hoćete“!
POBJEDA: Ima li CPC podršku crnogorskih zvaničnika i kojih?
MITROPOLIT MIHAILO: Naravno da ima. Svi crnogorski zvaničnici koji su kreatori projekta crnogorske državnosti, njenog uključivanja u NATO, pristupanja EU su prijatelji i poštovaoci CPC. Poslije 1977. godine, kada je donešen posljednji i važeći Zakon o vjerskim zajednicama i vjerskim slobodama u Crnoj Gori, prvi put se nekoliko godina unazad ozbiljno radi na donošenju zakona o slobodi vjeroispovijesti i vjerskim zajednicama. Na taj način iskazana je volja i spremnost pojedinih crnogorskih zvaničnika da se konačno riješi ovo značajno pitanje, da se državi Crnoj Gori vrate u vlasništvo njeni manastiri i crkve, a konačno da se na taj način trajno riješi status, imovina i funkcionisanje CPC, kao matične, vjekovne i tradicionalne crkve u Crnoj Gori. Ne bih licitirao sa imenima, ali uvjeren sam da crnogorska i međunarodna javnost prepoznaje ove ljude.
POBJEDA: Nedavno je raščinjen sveštenik Lav Lajović. Što je dovelo do te odluke?
MITROPOLIT MIHAILO: Gospodin Lav Lajović je prošao kroz proceduru koju primjenjuje CPC prema svakom kandidatu, a koju primjenjuju sve pravoslavne crkve. Zbog njegovih ispada isključen je iz CPC za sva vremena. Takvu odluku donio je jednoglasno Crkveni sud CPC. Odluka mu je zvanično saopštena u mom i prisustvu sveštenstva. Gospodin Lajović ima pravo žalbe Sudu CPC. Nakon naše relativno kratke i dobre saradnje, i mog blagonaklonog i više nego očinskog odnosa prema njemu, njegovi postupci su me iznenadili i duboko razočarali. Vjerovatno je to moje dobročinstvo prema njemu htio iskoristiti u druge svrhe. Mislio sam da sam napravio dobar izbor, ali sam se prevario – moja greška. Ali ne treba brinuti, sveštenici i vjernici dolaze i prolaze, a Crnogorska pravoslavna crkva je vječna.
POBJEDA: Pribojavate li se da ovaj sukob može imati i negativne posljedice po CPC?
MITROPOLIT MIHAILO: Ovaj sukob ne može imati neke ozbiljnije posljedice za CPC. Naša crkva je u svojoj vjekovnoj istoriji prolazila kroz mnoge teškoće i iskušenja i uvijek izlazila jača, sa jasnim ciljem i pogledom u budućnost. Normalno, meni kao mitropolitu je žao što je do ovakvog nemilog događaja došlo, ali gospodin Lajović je sam kriv i praktično je sam sebe osudio. Sveštenstvo svake crkve podliježe crkvenim i državnim zakonima. U konkretnom slučaju, crkveni sud je donio odluku, kao što je već rečeno i prema tome CPC se neće više baviti problematikom koja je vezana za Lava Lajovića. Lajović
