Poštovani Risne i Kotor-grade,
Poštovana Crna Goro,
Poštovani predsjedniče Đukanoviću,
Čini mi čast što mogu – posebno u gradu Kotoru – da podržim predsjedničku kandidaturu obnovitelja crnogorske države, i nosioca njene jeretičke NATO-integracije i evropske emancipacije, predsjednika Mila Đukanovića.
Izuzimajući razdoblje ,,Titove Jugoslavije“, prvi put u svojoj modernoj istoriji Crna Gora nije - vazalna država.
Tamo je predsjednik Đukanović.
U crnogorski najboljoj tradiciji državništva, onog knjazdanilovskog, predsjednik Đukanović upravljao je u vjerovatno najtežem, i unutrašnje i međunarodno, istorijskom periodu Crne Gore.
Utoliko su rezultati državne uprave predsjednika Đukanovića i još – impresivniji. A čak su i takvi da pojedina sagledavanja njihove epohalnosti po Crnu Goru – ali i po cio Balkan – tek predstoje.
I tamo je predsjednik Đukanović.
Iako Cuca i Katunjanin, uvijek sam isticao i sloj bokeljski, risanski i kotorski, ono zlatno zrno koje sam upio od velikih učitelja – uokvirenih legendom profesora Marice Vukotić u hramu kotorske Gimnazije – a čija bokeljska sušastvenost glasi: Čovjek nije ni crkva ni nacija, nego – čovjek!
Nema, ne može ni biti pogodnije citadele od višemilenijumskog Kotora-grada da se to iskaže i još jednom zavješta mediteranskoj, jedinoj uspravnoj Crnoj Gori; niti od predsjednika Đukanovića ima podesnijeg Crnogorca da vatru tog zavještanja crnogorski uznese i razgori; ali i da vatru Crne Gore – sačuva.
I tamo je predsjednik Đukanović.
Ili kako je zavještao i prvi Crnogorac 20. vijeka, i prvi komunistički disident u istoriji, u već klasičnom eseju ,,Nordijski san“, besmrtni Milovan Đilas:
,,A htio sam da budemo parče Erope, ni Balkan ni Rusija!“
Da, da, hiljadu puta DA:
Crna Gora – ni Balkan ni Rusija!
I tamo je predsjednik Đukanović.
Toliko, uostalom, grad Kotor i građanska Boka imaju pravo da traže od Crne Gore, od Crne Gore – svoje.
Tragom i lucidnosti antifašističkog razrješenja viteza bokeljskog ekumenizma don Nika Lukovića, kad je gorostasno razlomio: ,,Temelji Lovćena su u Boki, Boka je crnogorska!“
I tamo je predsjednik Đukanović.
Bilo i tegobom intime, ali pogotovu u Kotoru-gradu ne mogu da tom najvećem snu Crne Gore – ni Balkan ni Rusija! – testamentarno ne pridružim i uspomenu svojih vječnih kotorskih drugova, izuzetnika i podvižnika crnogorskih: Milutina Lalića i don Branka Sbutege.
S njihovim za mene bolnim, ali znam i koliko crnogorski posvećenim blagoslovom, a s praga neupitne pobjede naše nordijske, najhrabrije i najponosnije Crne Gore predsjednika Đukanovića.
Srećno ti, Risne i Kotor-grade!
Srećno ti, zavjetna Crna Goro!
Srećno ti i dugovječno, predsjedniče Đukanoviću!
(Riječ na predizbornoj konvenciji Mila Đukanovića, Kotor, 4. april 2018. godine)
