“Udruženim sredstvima i zajedničkom akcijom svih aktera u lancu proizvodnje, potrošnje i trgovine, zajedničkim djelovanjem države, privrednih udruženja, proizvođača, trgovaca, potrošača, turističkom ponudom stvaramo ambijent za bolje pozicioniranje domaćih proizvoda i doprinosimo njihovoj prepoznatljivosti. Stalni rast deficita u robnoj razmjeni sa inostranstvom naglašava potrebu za ovakvim djelovanjem i predstavlja imperativ da crnogorska privreda mora biti bolje pozicionirana, kako kod potrošača (stanovništva), tako i kod svih privrednih i državnih struktura. Upravo iz tog razloga, država između ostalog, treba orijentisati aktivnosti na promociju domaćih proizvođača, sa akcentom na mikro, mala i srednja preduzeća i preduzetnike, a čiji proizvodi i usluge su prepoznatljivi i svojim karakteristikama spadaju u kategoriju nacionalne ponude”, ističe se u programu.
U dokumentu koji je pripremilo Ministarstvo ekonomije je konstatovano da robnu razmjenu Crne Gore sa inostranstvom karakteriše visok deficit, odnosno niska pokrivenost uvoza izvozom. Pokrivenost uvoza izvozom je smanjena sa 21, 2 odsto 2013. godine na lanjskih 16,1 odsto.
“To ukazuje na nedovoljnu snagu proizvođača da se pozicioniraju na domaćem tržištu i nađu uspješan put do inostranih kupaca. Analizirajući trgovinu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda uočava se takođe visok deficit. Nekoliko faktora utiče na strukturu i obim poljoprivredne proizvodnje, kao i na probleme sa kojima se ovaj sector suočava godinama unazad. Usitnjena gazdinstva, mali obim primarne proizvodnje, nedostatak stručne radne snage, nizak nivo obrazovanja poljoprivrednika, nepovoljna starosna struktura, loša mehanizacija, nizak nivo primjene modernih tehnologija i znanja, nerazvijena ruralna i opšta infrastruktura, relativno visoki troškovi inputa, skup sistem otkupa, nedostatak skladišnih kapaciteta, itd. utiču da je proizvodnja sezonskog karaktera. Proizvodi dobrog, pa i visokog kvaliteta, slabo se promovišu. Proizvođači nisu organizovani u grupe ili profesionalna udruženja i klastere, i često se suočavaju sa slabom integracijom u lancu vrijednosti i velikim brojem posrednika između njih i krajnjeg potrošača. U 2017.godini, sektor Poljoprivredno- prehrambenih proizvoda u ukupno izvozu učestvovao je 14,2 odsto, dok je ukupnom uvozu učestvovao 23 procenta”, precizirano je u programu.
Porastao uvoz svih vrsta mesa
Što se tiče prošlogodišnjeg uvoza, kao i ranijih godina najviše učestvuju svježe i rashlađeno meso (najviše svinjsko) sa 15,6 odsto, pića 12,2 odsto, mlijeko i mlječni proizvodi sa 8,7 odsto, razni proizvodi za ishranu 7,5 odsto, proizvodi na bazi žitarica 7,5 odsto. Rast uvoza je registrovan kod gotovo svih grupa prozvoda: mesa za 10,4 odsto, uz rast uvoza svih kategorija mesa svinjskog, goveđeg i živinskog. Rastao je i uvoz živih životinja za 13,2 odsto, riba za 11,2 odsto i mesnih i ribljih prerađevina za 7,7 odsto, mlijeka i mlječnih proizvoda za 4 odsto, povrća za 7 odsto, brašna i drugih mlinskih proizvoda za 7 odsto.
U programu se ističe da deset najvećih spoljnotrgovinskih partnera u uvozu pokrivaju 81,1 odsto ukupnog uvoza poljoprivrednoprehrambenih proizvoda. Najviše se uvozi proizvoda iz Srbije, i to u vrijednosti od 226 miliona eura. Drugi najveći partner je Njemačka sa učešćem u uvozu od 5,9 odsto ili 32 miliona eura, zatim Bosna i Hercegovina sa uvozom od 30,5 miliona i Hrvatska sa uvozom roba u vrijednosti od 28,7 miliona eura.
U 2017. godini u izvozu su najviše učestvovala pića sa 37,4 odsto. Druga najveća grupa proizvoda su meso i drugi klanični proizvodi sa učešćem od 15,8 odsto, proizvodi na bazi žitarica učestvuju u ukupnom izvozu sa 10,8 odsto. U odnosu na prošlu godinu povećan je izvoz dimljenog i sušenog mesa za pet odsto, kakaoa u proizvoda od kakaoa za 40 odsto, takođe mesnih i ribljih prerađevina za 20 odsto i voća za 11 odsto. Pad izvoza registrovan je kod povrća za 50 odsto, zbog pada izvoza pečurki zbog suše, kao i brašna zbog gubitka albanskog tržišta.
Najveći izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda je ostvaren u Srbiju u vrijednosti od 16,8 miliona eura. Drugo najveće izvozno tržište je Kosovo gdje je ostvaren izvoz u iznosu od 9,3 miliona eura, što je na nivou izvoza iz 2016. godine. Treće po veličini izvozno tržište je Bosna i Hercegovina sa izvozom u vrijednosti od 8,6 miliona gdje je došlo do rasta od 15 odsto.
Stavovi i navike potrošača pri donošenju odluke o kupovini proizvod
Prema sprovedenom istraživanju u januaru 2018. godine, o navikama potrošača u trgovini i preferiranju proizvoda domaćeg porijekla došlo se do sljedećih zaključaka:
- Građani Crne Gore preko 70 odsto kupovina obavljaju u velikim trgovinama. Tradicionalne radnje učestvuju sa 25% trgovina kada su male kupovine u pitanju, dok su za kupovine visoke vrijednosti velike trgovine prvi izbor. Najvažniji faktor za donošenje odluke prilikom kupovine je cijena i proizvodi na akciji;
- Ključni faktori koji utiču na opredjeljivanje kupaca prilikom izbora konkretnih robnih marki unutar proizvodnih kategorija su: cijena samog proizvoda i pouzdan kvalitet proizvoda.
Koliko su finansijski parametri važni za crnogorske kupce govori i činjenica da je treći ključni faktor opredjeljenja kupaca akcijska cijena proizvoda. Pored ovih ključnih faktora opredjeljenja, veoma značajno mjesto u opredjeljivanju kupaca za proizvode i robne marke u procesu kupovine igraju i: konstantna dostupnost proizvoda u maloprodaji, renome proizvođača, odnosno marke proizvoda, i naravno, navika;
-Kad je u pitanju porijeklo nekih kategorija proizvoda, možemo konstatovati da crnogorska domaćinstva preferiraju: vina, rakije, pivo, mlijeko, suhomesnate proizvode, bijeli sir, jaja, med, masline i maslinovo ulje, te kisjelomlječne proizvode i svježe mlijeko domaće proizvodnje. Na drugoj strani, jasno je istaknuta navika domaćih potrošača da u kategorijama voćnih, negaziranih sokova, piva, suhomesnatih proizvoda, mlijeka, zrelih sireva i kačkavalja, flaširanih negaziranih voda i mineralnihgaziranih voda, te čajeva, i mlijeka u kartonskim pakovanjima učestalo kupuju i proizvode inostranog porijekla, ili podjednako domaće i inostrane proizvode.
- Kada je u pitanju pouzdanost i povjerenje u kvalitet, blagu prednost imaju domaći proizvodi, mada je značajan (gotovo identičan) broj onih potrošača koji smatraju da i po tom obilježju nema značajnih razlika između domaćih i inostranih proizvoda.
- Ono što nedvosmileno „pripada“ domaćim proizvodima, po ocjeni većine kupaca u Crnoj Gori su: ljepši ukus (koji više prija), manje hemijskih i vještačkih dodataka i prirodnije sirovine.
Cilj Programa promocije domaćih proizvoda i usluga Dobro iz Crne Gore je afirmacija domaće privrede i unaprjeđenje pozicioniranosti crnogorskih proizvoda na domaćem tržištu što će doprinijeti razvoju domaće proizvodnje, novim investicijama, otvaranju novih radnih mjesta, smanjenju uvoza, ekonomskom i društvenom razvoju Crne Gore.
Program se fokusira na institucionalnu kampanju koja treba da promoviše potencijale Crne Gore, domaće proizvode i proizvođače. Za uspješno ostvarenje definisanog cilja važno je informisati građane i privredu da kupovinom domaćih proizvoda i koristeći domaće resurse pozitivno djeluju na stvaranje uslova za bolji standard svoj i svojih potomaka.
Program ima za cilj animiranje cjelokupne crnogorske javnosti.
