Osvrnuvši se na devedesete godine Hodžić kaže “pomenulo se, ne povratilo se”, nesvojstveno Crnoj Gori i našem narodu, vrijeme rata za mir”, sramnog pohoda na Dubrovnik, pljačke i bruke kukolja ali i snažnog otpora i viteškog držanja mnogih, najvećim dijelom članova Liberalnog saveza i Socijaldemokratske partije, onih što su na Cetinju zapjevali “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.
“Nije tada bilo lako odvojiti žito od kukolja, ali danas jeste. Kao sa guvna i vijanja kukolj ostaje na dnu i pada, zapravo sam se odvaja i čini vidljivim i sve ga je manje”, kaže on.
Hodžić smatra da fašizma ima u Evropi, regionu i kod nas.
“Najmanje ga je tamo gdje ga je bilo najviše, sve više gdje ga je bilo najmanje. Razbio je Jugoslaviju, pobjednicu nad njim u ratu, poraženu u miru. Pod navodnom odbranom Jugoslavije, Milošević je unazadio Srbiju, ojačao četništvo i umjesto goluba u ruci, dobio pticu na grani. Velikim žrtvama, gubljenjem Velike Srbije pomogao je Tuđmanu stvaranje Velike Hrvatske i homogenizaciju ustaštva. Fašizam je razvalio Bosnu i zakucao na otvorena vrata Crne Gore, izazvao potrese, sukobe i podjele, uzdrmao nas do temelja.”, kazao je on.
Napomenuo je da i ovih dana Amfilohijevi sljedbenici iz bezdanica vade kosti navodno stotine nevinih koje su partizani ubijali macom i bacali u jame!
“Bilo je zločina i zločina, ubistava i osveta, lijevih i desnih grešaka ali partizanskom pokretu, partizanskoj etici pripisivati četničke metode u obračunu sa neistomišljenicima besramno je, a i zaludu. Ne pamtim da su tu ideološku bratiju zaboljela stradanja preko 12.000 muslimanskog stanovništva na sjeveru Crne Gore koje su bezdušno pobili Đurišićevi koljači. Ne znam ni za najmanji okršaj tih “antifašista” sa fašističkim okupatorom Crne Gore, a crnogorski partizani su samo na Sutjesci izgubili preko 700 elitnih boraca od desetogodišnjih kurira do njihovih očeva i đedova”, poručio je Hodžić.
