Do pune istine o nama
Knjiga „Podgorički brevijar“ objavljena je kao izdanje Sekretarijata za kulturu i sport glavnog grada i Nove Pobjede.
U ime izdavača govorila je sekretarka Sekretarijata za kulturu i sport Nela Savković-Vukčević.
- Znanja o Podgorici i Crnoj Gori kroz vremena su se gubila, krivotvorila, prisvajala i unižavala. Kada se pojavi ovakva knjiga naučnika koji pošteno i strasno proučava prošlost, glavni grad ima zadovoljstvo i čast da podrži njegovo djelo.
Ovo je knjiga koja je nedostajala i koja nas ponovo vraća sebi. Gospodin Čukić nas poziva da i sami budemo istraživači, da rekonstrušemo naše nasljeđe i dođemo do pune istine o nama - kazala je Nela Savković - Vukčević.
Promoteri su saglasni da je riječ o do sada najpotpunijem pregledu i tumačenju istorijskih događaja i društvenih fenomena na tlu glavnog grada Crne Gore.
- U „Podgoričkom brevijaru“ Boba Čukića, toj bogatoj skici za istoriju Podgorice, čitalac će naići na nevjerovatne epizode prošlosti našeg glavnoga grada. Utemeljena bogatom literaturom, upotpunjena ličnim terenskim istraživanjima autora i prije svega natopljena njegovim atraktivnim i polemičkim stilom, čita se u dahu, kao roman koji počinje iliro-helenističkim periodom i završava početkom 20 vijeka. Podgorici je bila potrebna ovakva knjiga jer su konačno demistifikovane neke teze koje su Podgorici umanjivale značaj. Ovđe se susrijeću istorija i arheologija, istorija kulture s bogatim anegdotalnim arsenalom. Svima je rado preporučujem iz ma koje oblasti dolazili, posebno onima koji vole arheologiju, istoriju i književnost. Naći će obilje materijala za dalju produkciju - poručio je Batrićević.
On je naglasio da je, za razliku od autora koji su prošlost Podgorice sagledavali kroz prizmu pravoslavno - muslimansko Čukić promovisao interkulturalno biće glavnog grada Crne Gore.
- Ova je knjiga ogledalo prošlosti jednog grada – zaključio je Batrićević.
Temeljna obilježja
Istoričar književnosti Aleksandar Radoman kazao je da djelo Slobodana Čukića pripada najužem krugu probrane literature o istoriji Podgorice. Naglasio je da su tri temeljna obilježja Čukićeva pristupa: apsolutna upućenost u materiju, polemičnost i predani rad na terenu. Zapazio je da je svaki od 18 radova objavljenih u njegovoj knjizi rasprava polemički intonirana i utemeljena na terenskome radu.
- Čukićevo čitanje istorijskih izvora zasniva se na pažljivom proučavanju i upoređivanju s etnografskom građom, drugim svjedočanstvima i arheološkim istraživanjima. Takav minuciozni pristup, usaglašen s izraženom istraživačkom intuicijom, rezultira, razumije se, novom kontekstualizacijom postojećih i poznatih dokumenata. Čukiću nije blizak model suvoparnog nizanja fakata, pa svakom izloženom dokumentu prilazi s posebnom pažnjom, rekonstruišući iz njega duh epohe, te povezujući ga s obiljem drugih tekstualnih tragova i to ne samo dokumentarnih već i narativnih– kazao je Radoman.
Mreža značenja
On je naglasio da autor „Podgoričkog brevijara“ za rekonstrukciju podgoričke povijesti u rasponu dužem od dva milenijuma koristi etnografsku građu, zapise i memoare čija je istoriografska vrijednost nepravedno potcijenjena.
- Takvi su, primjera radi, memoari Rada Turova i Ilije Plamenca, etnografski spisi Marka Miljanova Popovića i Andrije Jovićevića, bilješke Ilije Peličića i Andrije Lainovića ili zapisi podgoričkoga hroničara s početka XX vijeka Ilije Zlatičanina.
I u njima Čukić prepoznaje znatno više od faktografije, uspostavljajući cijelu mrežu značenja, te rekonstruišući obilje društvenih fenomena sakrivenih u tekstu – rekao je Radoman.
V.S.
