Mandere je poslije boravka u Crnoj Gori, u Amsterdamu 1913. objavio knjigu "Montenegro", kod nas je tu knjigu preveo i objavio CID iz Podgorice, 2002. godine. U knjizi, između ostaloga, kazuje:
"_Crnogorci čine, a to su veoma jasno pokazali tokom rata sa Turskom, tako poseban narod kakav se ne može sresti nigdje drugdje, pogotovu ne u našem dijelu svijeta. Kol ih u svojim zapisima poredi sa narodima iz Homerovih spjevova; sve vrline i sve mane tih naroda pronašao je i kod Crnogoraca. Zaista ima nečeg od biblijske jednostavnosti u ovom narodu: ima tu najoriginalnije poetičnosti, ali samim tim i nepojmljivo originalnih ideja ljudskosti, časti i kulture. Crnogorci se ne smije porediti sa prosječnim Evropljanima; niko nije živio u tolikoj izolovanosti, i to ne pojedinačno, već kao čitav narod; to nije proisteklo iz slučajnih okolnosti već je bilo nužna i logična posljedica istorije njihove zemlje i tradicije njihovih predaka. Crnogorce treba posmatrati u svijetlu istorije njihove zemlje, u svjetlu pjesama i balada prohujalih vremena; treba ih upoznati u njihovom sopstvenom okruženju kako bi se odredio stepen civilizovanosti i kako bi se uvidjelo u kojoj mjeri u ovom narodu postoji osnova najboljih osobina koje treba razvijati, ne naglim reformama, već polaganim i postepenim napredovanjem, stalnim upoznavanjem sa onim što je dobro u blagosti zapadnjačkog morala_." (str 26)
