"Josef Holeček (1853-1929) rodio se na jugu Češke, gdje je u okolini Vodnjana proveo svoju mladost. Kao odličan novinar i književnik bio je redaktor praških novina "Narodni list". Jedan je od najtipičnijih predstavnika književnog i političkog slavjanofilstva, vatreni pristalica borbe južnih Slovena za oslobođenje i kulturno i političko zbližavanje svih slovenskih naroda. Želeći da upozna južnoslovenske narode došao je na Balkan kao ratni dopisnik "Narodnih Listi" za vrijeme crnogorskih oslobodilačkih ratova 1876-1878. godine protiv Turaka. Duboko impresioniran heroizmom crnogorskog naroda pisao je:
"Bio sam ponosan i likovao sam što sam se obreo među narodom koji prezire život i smrt i oduševljava se velikom opštom idejom kojoj rado prinosi na žrtvu i sebe. U Crnoj Gori našao sam društvo koje s pravom zaslužuje ime naroda. Nema tu ljudi ni suviše niskih ni suviše visokih, oni su sjedinjeni zajedničkim idealnim ciljevima, svi imaju mogućnost da se u borbi za narodni cilj istaknu, imaju isto mjerilo za građansku vrlinu, a ko je stekne, neka je najveći siromah od svih je uvažavan. ...Mislim da sam ovdje našao praslovensku narodnu dušu, dušu divnu, zdravu i snažnu, i želja me vuče da je upoznam potpuno i da prodrem u njene dubine".
U Crnoj Gori je uočio jedan nov, originalni svijet koji je uspješno literarno predstavio. Sa velikom ljubavlju i poznavanjem je pisao o Crnoj Gori i Crnogorcima. Nalazio je u starim Crnogorcima, sintezu moralne i fizičke snage. Pisao je o čitavoj galeriji viđenijih Crnogoraca, posebno o Marku Miljanovu, Peku Pavloviću, Nikoli I i drugima.
Njegova djela o Crnoj Gori su pretežno etnografskog karaktera: Crna Gora, 1877; Za slobodu, 1878-1880; Crnogorske pripovijetke, 1880-1881; Crna Gora u miru, 1883-1884; Junačke slike crnogorske, 1884-1889; U Crnu Goru i Crna Gora krajem stoljeća, 1899. itd." (Josef Holeček, Crna Gora, CID Podgorica i Izdavački centar Cetinje, 1995, str 147)
Srpsku nacionalnu ideologiju, takozvano srpstvo, među Crnogorce je prvi donio Njegošev učitelj, fanatični srpski nacionalista Sima Milutinović Sarajlija i tu je ideologiju usvijestio Njegošu. Srbe koje Njegoš veliča u Gorskom vijencu i drugim djelima, veličao je prije njega i Sarajlija i vatrenu ljubav koju je on u sebi nosio prema Karađorđu, Dušanu, Obiliću... prenio je i na Njegoša, možete pročitati na linku.
Prije 19. vijeka srpska narodnost van Srbije i južne Mađarske nije postojala, npr u Boki Kotorskoj nema pomena o Srbima i srpskoj narodnosti sve do rečenog - 19. vijeka, možete se uvjeriti ako pročitate tekst Istorijski izvori kažu - prije 19. vijeka nema Srba u Boki.
Pošto je u 19. vijeku elita pravoslavaca iz Beograda, Vojvodine, Beča... izmislila kako su svi pravoslavci na zapadnom Balkanu zapravo po narodnosti Srbi, običan narod to nije dobro razumio i kroz cio 19. vijek mi vidimo, imamo puno śedočenja da obični neobrazovani ljudi termin Srbin razumiju kao vjerski termin. Već sam prije godinu dana u članku Matavulj: Srpstvo je značilo samo pravoslavlje, pokazao da je to pośedočio i Simo Matavulj.
Josef Holeček se u Crnoj Gori sreo sa istom pričom, on zapisuje kako Crnogorci gledaju na svoju vjeroispovijest i narodnost: "Pitaš li ga za vjeru, odgovoriće Crnogorac da je "Srbin", pitaš li ga za narodnost, reći će da je "Crnogorac". (Josef Holeček, Crna Gora, CID Podgorica i Izdavački centar Cetinje, 1995, str 25).
Nijesu puno griješili. Pravoslavlje i crkveni obred su nam došli od srednjevjekovnih Srba, nakon što su Nemanjići osvojili Duklju, sv. Sava je 1219. osnovao Zetsku episkopiju. Duklja/Zeta je do sv. Save bila rimokatolička zemlja, Savin otac Stefan Nemanja rođen je u Duklji i kršten po rimokatoličkom obredu, jer u Duklji tada nije bilo pravoslavnih svještenika.
