MCP-SPC zadnjih nekoliko decenija konstantno vrši duhovnu srbizaciju crnogorskog naroda i sad nije dovoljna teritorija Crne Gore već nastoji i u dijaspori proširiti svoju hobotnicu utjecaja što nam pokazuje nedavni pokušaj upisa SPC-a nad Crkvom koju su gradili Crnogorci u Argentini. Na što su argentinske vlasti jasno stavili na znanje da se neće i ne može ta imovina upisati na stranu Crkvu pošto su otkrili da se u konačnici u potpisivanju pojavila Srpska a ne Crnogorska Crkva te je imovinu zadržala na imenu građana Argentine (čitaj Države).
Crnogorska dijaspora je sama po sebi multietnička i multikonfesionalna kao i sama Crna Gora i SPC to vješto iskorištava u dezinformisanju same dijaspore. Apsolutna meta je Crnogorska pravoslavna dijaspora u Srbiji i Njemačkoj; prvo radi bržeg i efikasnijeg protoka novca, drugo radi količine naših ljudi koji tu žive ili su na privremenom radu a treće radi dobre povezanosti sa domovinom. Pa tako iz svoje humanosti (grupa velike većine Muslimana i Bošnjaka) Rožajaca u Frankfurtu je prikupljala novac za potrebe obnavljanja crkve svojim sugrađanima pravoslavcima u Rožajama.To je akt za svaku pohvalu kao multireligijski izraz najviše tolerancije ali taj novac je dan na korištenju SPC-a u Crnoj Gori da obnavlja tu crkvu dok je SPC otvoreni protivnik crnogorske državnosti, himne, jezika, narodnosti, pravoslavne vjere, kulture i td.
Čak radi Dušanovog krsta na Sahat kuli u Podgorici su u nesuglasicama sa IZCG i drugih primjera koliko hoćete. Prepravljanjem bogomolja usađuju se neke nove kulturološke i vjerske vrijednosti nepoznate Crnogorcima pa i drugim žiteljima Crne Gore.
Na takvo ponašanje SPC-a u CG smo navikli gledati po Podgorici i Baru ili npr. na Manastiru Ostrog i Cetinjskom manastiru (i td.). SPC na svoju ruku konstantno radi prekrajanja istorije nad Crnogorskim manastirima i crkvama sa nepostojećim elementima u Crnogorskoj kulturi Crkvene arhitekture.
S kime to pregovaraju konzervatori i na koga se upućuju kad znamo da MCP-SPC nikada nije bila registrovana u Crnoj Gori (ona pred Zakonom CG ne postoji!).Jednom djelu nesuglasica sa MPC-SPC u CG se napokon stalo stalo na kraj sa „Zakonom o strancima“ izglasan prije neki dan. Pod Manastirom Ostrog se sasvim normalno čuje „ekavica“ slabo đe crnogorski jezik. Kako je taj čoek došao tu, odakle je on, ko mu je na račun čije garancije izdao privremenu dozvolu za rad, uplaćuju li se njemu doprinosi, plaća li se porez, ima li on zdravstvenu zaštitu, ko njega upošljava?
Sa druge strane 2006. g. i Srbija je proglasila nezavisnost (zahvaljujući Crnoj Gori) i tražila je da se napravi revizija registra vjerskih zajednica.Po toj reviziji MCP ima prijavu na adresi u Beogradu, u Republici Srbiji kao „vjerska zajednica“ ne i u Crnoj Gori. Dok Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) je registrovana 2000. g. u Crnoj Gori kao „vjerska zajednica – Crkva“. Istom Zakonskom uredbom kao i Barska nadbiskupija, Islamska zajednica CG, Jevrejska zajednica CG a to je po „Zakonu o vjerskim zajednicama“ koji datira iz 1977. g.jer novi Zakon je još u ladici i čeka neku novu „Majsku zoru“.Po stjecanju nezavisnosti 2006. g. CPC je nastavila svoje djelovanje unutar tog Zakona na teritoriji Države Crne Gore a ne u nekim registrima MUP-a kao Nevladina organizacija građana (NVO) kako se lažno i fasifikatorski predstavlja od strane MCP i njenih pristaša.
MCP zna đe griješi i đe lažno svjedoči a ono čega bi se trebalo plašiti rukovodstvo te organizacije u CG (ako u Boga vjeruju) jeste kršenje 9. Božje zapovjesti – „Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga“ jer to propovjedaju.
Do 1996. godine filijala SPC-a u CG Mitropolija Crnogorsko-primorska je nezakonitim putem došla u posjed velike većine (oko 70%) crkvenih objekata na teritoriji Crne Gore. Na samovoljnu inicijativu tadašnjeg ministra se prepisuje imovina Države Crne Gore na ime nepostojeće vjerske zajedniceu CGi to bez dopuštenja Parlamenta a kasnije Preśednika.
Zapravo prepisuje imovinu u privatno vlasništvo Pravoslavne Crkve Države Srbije a ne Pravoslavne crkve države Crne Gore. Istina je da iz ko zna kakvih nelogičnih razloga Zavod za statistiku CG tih '90ih godina MPC-u „matični broj“ (MB) bez prijave te Crkvene organizacije na teritoriji Crne Gore a sa matičnim brojem se dobio broj žiro računa u Crnoj Gori.
Postavlja se pitanje kako je moguće da vjerska zajednica Republike Srbije bude vlasnik teritorije Crne Gore i njenog kulturno-nacionalnog blaga i kulturološke baštine a samim time istorije?! Pored ponovnog kršenja 9. Božje zapovjesti đe se pravdaju da to nije tako i da je vazda Crkvena imovina bila Crkvena a ne Državna odmah demantujem da je tolaž i preporučujem da pogledaju Ustav Kraljevine Crne Goreiz 1910. g. (kao jedan od primjera)a sada MCP-SPC krši i 8. zapovjest – „Ne ukradi“ i10. zapovjest – „Ne poželi ništa što je tuđe“. Pošto oni nijesu Crkva pravoslavnih Crnogoraca već Srba pošteno bi bilo da se onda ne miješaju u unutarnje pitanje Crne Gore i Crnogoraca a pogotovo jer nijesu ni prijavljeni u Crnoj Gori.Neka se drže granica svoje države đe i pravno postoje ili nekih drugih zemalja ako im ovakvo ponašanje dopuštaju.
Postavljanje ovog pitanja i miješanje krušaka i jabuka je odavno poznato barem zadnjih 30 godina što se tiče SPC-a u Crnoj Gori pa se tako tim pitanjem i manipuliše činjenicama te navodi da Država CG mora imati ugovor sa SPC-om koja je Crkva Srbije kao što ima sa Rimokatoličkom Crkvom. Tu se prešućuje glavna tema a to je da Država CG ima potpisan Konkordat sa Vatikanom (Svetom Stolicom) a koja je na čelu sa Papom kao poglavarom predstavlja sve katolike u Svijetu jer je Crkveno-pravno i istorijski Rimokatolička Crkva nadnacionalna Crkva a Pravoslavna Crkva je Crkva svoje suverene Države i odgovara svojoj Vladi i narodu. Tako i Vasljenski patrijarh odgovara državi u kojoj se nalazi i Vladi Turske koja ga odobrava po njegovom izboru.
Takođe se ne objašnjava da Crna Gora kada su u pitanju njeni Jevreji nije potpisala ugovor sa Izraelom već sa svojom Jevrejskom zajednicom Crne Gore, isto tako kada su u pitanju Muslimani i Bošnjaci nije potpisala ugovor sa Bosnom i Hercegovinom ili Turskom već sa svojom Islamskom zajednicom Crne Gore.Tako i ođe ne postoji nijedan pravni, moralni, ljudski okvir u kojem bi Crna Gora svoju teritoriju i Crkvene objekte trebala prepustila Srbiji ili njenoj Crkvi već taj ugovor će potpisati sa svojom Pravoslavnom Crkvom Crne Gore, svoje države i naroda.
Ona je tu iznikla u naroduna pravu Boga i kanona da u ime naroda Crnogorskog predstavlja pravoslavne u Crnoj Gori a ne da to čini strana Crkva i nacionalno asimiliše crnogorski narod te se na kraju miješa i u pitanje suverenih (!) granica što je sve zajedno jeres najviše osude – etnofiletizam!
Crna Gora je zemlja Zakona, zemlja pravde koja dolazi sporo ali kad stigne bit će za vazda. Pa tako i sve ovo gore navedeno će biti ispravljeno na pravdi Boga i Suda Crne Gore jer tako mora biti a neka bude što biti ne može. (Autor je član Crnogorsko-njemačkog udruženja MONTEHESS)
