Doktorirala je na temu transformacije medija pod uticajem novih tehnologija i boravila je na stručnim usavršavanjima u Malmeu, Sijeni i Londonu. Objavila je knjigu „Strategije programiranja komercijalnog radija“, kao i niz stručnih radova u regionalnim i evropskim časopisima i sajtovima.
Za Pobjedu, Martinoli govori o populizmu kao sumraku savremene demokratije i o medijima u sferi digitalizacije i ekspanzije društvenih mreža.
POBJEDA: Ovdašnji mediji preplavljeni su populizmom, teško je razlučiti šta su zapravo mediji, a šta puke „medijske forme“ za propagandu i plasman interesa političara, vjerskih vođa, tajkuna i raznih klanova. Zašto je to tako?
MARTINOLI: Mediji su danas prvo biznis, a sve manje institucije društva koje se bave javnim interesom publike. Izuzetak su, ili bi bar to trebalo da budu, javni servisi, ali su i njihova pozicija na tržištu i način regulisanja i finansiranja specifični. To je realnost svih savremenih, razvijenih medijskih tržišta.
I dok su za popuuliste mediji dragocjen, nezamjenljiv instrument za distribuciju poželjnih poruka, za medije su populistički sadržaji alat za podizanje tiraža, rejtinga, profita. Neophodni su jedni drugima. To je sprega koju nije lako raskinuti i destabilizovati jer nema za to dovoljno jakog interesa, ni političkog, ni ekonomskog.
U međuvremenu, naravno, profesionalne norme, etika, pa samim tim i briga za dobrobit publike, ostaju po strani.
POBJEDA: Kako komentarišete podređenost medija profitu, rijalitijima, jeftinim zabavama i kiču. Šta u osnovi danas determiniše karakter medija i na čemu se zasniva njihov uticaj?
MARTINOLI: Pažnja publike je danas najveća vrijednost. Zaokupiti čula i potom tu pažnju zadržati je osnovni, i nikad teži, zadatak medija. U trci za smanjivanjem troškova produkcije, povlađivanju publike i kreiranjem sadržaja koji su jeftini, ali senzacionalni, dramatični, zasnovani na konfliktu ili najjednostavnijim oblicima zabave, medijska tržišta su stigla do rezultata koji je, kako svjedočimo, sumoran i zabrinjavajući. Istovremeno, evidentan je trend potpunog gubljenja povjerenja u medije kao institucije, pa je pitanje uticaja odnosno kvaliteta i sadržaja tog uticaja dodatno pod znakom pitanja. Mediji, odnosno ekrani, jesu prostori u kojima se troše naša pažnja i vrijeme, koji atakuju na naše emocije, ali nas, realno, ostavljaju uskraćene za informacije i sadržaje koji su od istinskog značaja za nas kao građane i aktivne učesnike društvenih i političkih procesa.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
Foto: N1
