Kada za nekoliko vjekova, neke umne glave budu organizovale izložbu „Užasi postmoderne“ u asteroidnom pojasu ili na nekom od Saturnovih mjeseca, u nekom ćošku komotno mogu da izlože album „Pjesmice za djecu i odrasle“ benda Dubioza kolektiv.
Prvi razlog je besomučno rabljenje nostalgije i nasljeđa jugoslovenske pop kulture. Pjesme „Pionirska“ i „Himna generacije“ sasvim su dovoljne da vam pokažu o kakvom je pretjerivanju riječ.
Dobro poznatim Zeničanima to nije bilo dovoljno, pa su onaj mnogo puta pominjani sentiment saradnje sa pokojnim Dinom Dvornikom potrošili na prilično praznu r'n'b pjesmu. Numeri „Treba mi zraka“ fali energije, oštrice i originalnosti da se na pravi način iznesu do sada neobjavljivane Dvornikove vokalne dionice.
Ipak, gore od toga je promašeno lamentiranje i kukanje o balkanskoj stvarnosti – od priče seljaka koji je spreman da proda traktor za učešće u rijalitiju („Rijaliti“) do „Bankomata“ i prve lake zarade neke sponzoruše.
Niz ovakvih pjesama zaključen je „Internetskom“ i iskustvom seljaka sa prvim megabajtima besplatnog sadržaja. Nažalost, slika domaćina raščerečenog između nemaštine i masovne tehnologije nije ništa drugo osim jeftina karikatura za posljednjih strana žute štampe. Svi ovi motivi su vrlo tanki i iznešeni na prvu loptu, pa otaljani tekstovi ne otkrivaju ništa osim nezgrapne fetišizacije sirotinje i oskudice.
U pričama o političarima koji se za vitalne djelove tijela uhvate kao pijavice i ženama koje još efikasnije cijede bankovne kartice, nema ništa drugo osim jeftine vašarske muzike. Sada je lako zamisliti Dubiozu kako svira na svadbi nekog nazovi-buntovnika i šatro-ljevičara, koji je odlučio da se malo uparadi, sjedne u „mečku“ najbogatijeg rođaka i stisne nesretnu nevjestu pod ruku, namigujući utegnutoj pevaljci.
Na ploči „Pjesmice za djecu i odrasle“ natrpano je i nabacano mnogo toga i za djecu i za odrasle – a samo fali pjesama i pjesmica. Njih ni za lijeka...
Ocjena: 15/100
FOTO: semberske.com
