Pokrenuta tvrdnjom koja je izrečena u studiji dr Ilije Petrovića „Crnogorska pohara Kuča“ koja je objavljena u izdanju podgoričke Srpske književne zajednice, da je Novica Cerović, komandujući dijelom crnogorske vojske tokom udara na Kuče, čovječnost podredio vojničkoj dužnosti i sjekao glave Kučima, riješila je da progovori o predanju koje se čuva unutar njene familije i upućuje na njeno direktno krvno srodstvo sa slavnim crnogorskim banom. - Novica Cerović u Kučima nije počinio zločin. Niko ne može dokazati suprotno. Na brojnim adresama koje slove za mjesta na kojima se insistira na istini tražila sam da se to ispita i iznese na vidjelo. Insistirala sam i kod izdavača te knjige da se ispravi neistina. Svi su me ljubazno ignorisali. Ja ne odustajem dok tu stvar, zbog svoje djece, ne istjeram na čistac – kaže ona. Objašnjavajući svoju vezu s Novicom Cerovićem, ispričala nam je fantastičnu i turobnu povijest zvaničnoj istoriji nepoznatog ogranka s gorostasnog stabla familije koja je u svom nakrupnijem plodu Crnoj Gori, kroz turbulentno 19. stoljeće, bila tvrda straža njenom desnom krilu. Ispričala je ono što joj je rečeno i u što tvrdo vjeruje. Ako bismo se iz te priče izvukli pouku, ona glasi: Nikada nemojte pogaziti ponos žene koja do sebe drži, pa makar u datom trenutku bila najbespomoćnije biće pod svodom nebeskim.
Ban Novica Cerović, u tome su saglasni i njegovi biografi, i zvanični porodični rodoslov familije Cerović i Vera Babić-Sabo, ženio se dva puta. Prva njegova žena je Gospava rodom od Todorovića sa Šipačna. Druga je Ruža Medenica iz Morače. Biografi i rodoslov kažu da je ban iz dva braka imao osam sinova: protu Milutina, vojvodu Đura, Stanka, Marka, Perišu, Rada, Mihajila i Jevrema. Gospava je umrla u vrijeme kada je ban zbog nekakvog nesporazuma sa knjazom Danilom otišao sa Cetinja i skrasio se u Moračkom manastiru. Nedugo potom, brigu o njegovoj djeci i domu preuzela je druga žena. Prema rodoslovu banovog ogranka familije Cerović, Ružini sinovi su Periša, Rade, Mihajilo i Jevrem. Jedna nepravda njoj nanesena poslije smrti banove pokrenula je lavinu fatalnih događaja s predznakom zle kobi. To je i događaj koji predstavlja vododjelnicu oficijelne biografije bana Novice Cerovića i rodoslova njegovoga ogranka sa pričom koju nam je, s tvrdom vjerom da se sve to što je navela tačno tako dogodilo, ispričala Vera Babić-Sabo. - Kada je poslije banove smrti knjaz Nikola došao u Drobnjak, stigao je u Tušinu. Tražio je da vidi banovu udovicu o kojoj je dosta lijepoga čuo. Cerovićima se učini da su njoj godine i rad naudile i da slavi njihove kuće ne priliči da takva izlazi pred knjaza.
Zamijene je nekom mlađom, lijepom i rječitom snahom sa kojom se crnogorski gospodar lijepo ispričao - priča gospođa Babić-Sabo.
Gotovo identična verzija tog događaja zabilježena je u knjizi Tomaša Ćorovića. Nastavak, kao skrivenu stranu istorije i života bana Cerovića, donosi Vera Babić-Sabo. Ona tvdi da je u braku sa drugom ženom ban imao samo jednog sina i da je to njen đed Vaso. - Kada se ovo o čemu vam govorim događalo nije još bila prošla godina od smrti bana Novice Cerovića. Banova udovica je bila u Tušini. Bila je planirala da se, nakon što prođe ta godina, sa sinom Vasilijem, tvrdim da je to jedini sin kojega je ban sa njom imao, nastani u Kaludri gdje je njen muž bio kupio ogromno imanje i živio neko vrijeme nakon odlaska iz Morače. Kad sazna što su joj Cerovići učinili skrivajući je od knjaza, naljuti se, stavi na jednoga konja nešto malo stvari i tog sina... Odlazeći kazala je da se taj sin neće prezivati Cerović, makar svojom rukom morala presuditi i njemu i sebi. Kako mi je kazano, klela je i u toj čudnoj kletvi pominje se nestanak Cerovića i žuti konji. Nigdje u predanjima i zbornicima narodnih gnomskih iskaza na tu kletvu nijesam naišla.
Dođe potom u Kaludru i taj momčić nastavi da živi kao Vaso Babić. Babić su se prezvali jer je to u Kaludri često prezime i nijesu se izdvajali. Da još bolje bude, svi su ti domicilni Babići, kao i ona sa svojim djetetom došli iz Drobnjaka - tvrdi gospođa Babić-Sabo. Vaso se mlad oženio i dobio sedmoro djece. Sva su, osim jedne djevojčice, pomrla jedno za drugim... Ubrzo izgubi i ženu. Na nagovor kumova i prijatelja, Vaso se ženi. Iz toga braka dobija kćerku Milenu i sina Spasoja koji je otac Vere Babić-Sabo. Gospava, kako su tada u narodu vjerovali, udala se kao „djevojka pod manom“. Mana joj je bila što je jedinica, bezbratnica, a smatralo se da djevojka koja nema braću ne dovodi sa sobom jake prijetelje, što porodicu koju zasniva sa suprugom za budućnost čini ranjivom pred iskušenjima. Vezan uz ujčevinu, Šekularce koji su bili komunisti, Spasoje se pridružio borcima NOR-a. Vera je rođena kao posmče svoga oca. Po oslobođenju zemlje nije demobilisan i postao je oficir JNA. Trag mu se, bez groba i ukopa, gubi 1949. godine. Bio je komandant garnizona Kraljevo.
Opširnije u Pobjedi...
