Muzejski tehničar Aleksandar Berkuljan kazao je da njegova krivična prijava zbog nestanka muzejskih eksponata nema političku pozadinu.
"Politizacija je postala "standard", pa su i u ovom slučaju pokušali "prikačiti" političku namjeru. Meni, iskreno, do danas nije jasno zašto bi se bilo koji politički faktor identifikovao sa takvim stvarima? Pogotovo ako nije prozvan. Međutim, ovdje praktično nikada nije vrijeme da se kaže ili ukaže na bilo što, jer smo konstantno pred nekakvim političkim presijama i "dramatičnim istorijskim izborima". Da sam ovo objelodanio danas, sigurno bi rekli da je to zbog predstojećih predsjedničkih izbora", rekao je Berkuljan u intervjuu za Portal Analitika.
On je kazao da je podnio prijavu nakon saznanja i djelimične provjere podataka.
"Na pitanje "zašto" i "zašto baš sada" odgovoriću jasno – prijavu sam podnio nakon saznanja i djelimične provjere podataka do kojih sam došao u avgustu ove godine. Međutim, cilj prijave nijesu predmeti kao takvi, već odgovornost onih koji su bili zaduženi za kontrolu stanja i kontrolu službi, čiji je učinak izostao", kazao je Berkuljan.
Podsjetimo, Osnovno javno tužilaštvo na Cetinju formiralo je predmet po krivičnoj prijavi muzejskog tehničara Aleksandra Berkuljana, u kojoj se tvrdi da je iz Narodnog muzeja Crne Gore nestalo više od 2.900 predmeta.
ANALITIKA: Koji je bio vaš motiv za podnošenje krivične prijave Osnovnom javnom tužilaštvu na Cetinju, u kojoj se tvrdi da je iz Narodnog muzeja Crne Gore nestalo više od 2.900 predmeta?
BERKULJAN: Nijesam ja taj koji bilo što tvrdi. Broj i vrstu nedostajućih predmeta utvrdile su stručne ekipe tokom Revalorizacije kulturnih dobara 2013. godine, sravnjivanjem stanja u zbirkama, dostupnoj muzejskoj dokumentaciji i jedinom eksternom komparativnom izvoru – Registru kulturnih dobara iz 1962. godine.
S druge strane, loše stanje u muzejskoj dokumentaciji konstatovale su razne inspekcijske kontrole, u rasponu od 2004. godine do prije nekoliko mjeseci. Dakle, radi se o podacima iz zvaničnih izvještaja, a ne o mojoj percepciji.
Da pojasnim i to da Revalorizacijom nije obuhvaćen ukupan broj predmeta, koji se danas nalaze u muzejskim fondovima, već samo ono što je zatečeno 1962. godine. Što se tiče Narodnog muzeja, upravo je u tom dijelu konstatovan manjak od preko 3.000 predmeta. Kasnije se pokazalo da na teritoriji Crne Gore drugim vlasnicima i držaocima fali po raznim osnovama više od 6.000. Kakvo je stanje sa “ostatkom”, odnosno onim što je u zbirke ušlo nakon 1962. godine, tek treba da se utvrdi.
ANALITIKA: Zašto ste baš sada podnijeli prijavu?
BERKULJAN: Na pitanje “zašto” i “zašto baš sada” odgovoriću jasno – prijavu sam podnio nakon saznanja i djelimične provjere podataka do kojih sam došao u avgustu ove godine. Međutim, cilj prijave nijesu predmeti kao takvi, već odgovornost onih koji su bili zaduženi za kontrolu stanja i kontrolu službi, čiji je učinak izostao.
O svemu sam više puta obavijestio Ministarstvo kulture, Inspektorat za kulturnu baštinu, Upravu muzeja, Sindikat kulture, odgovorne pojedince iz lokalne samouprave i državnih struktura …
Sve je to dokumentovano, kao i ćutnja mnogih sa druge strane. Mislim da se u civilizovanim zemljama neko "zašto" u odnosu na slična pitanja ne bi postavljalo, a odgovarajuća reakcija slijedila bi po službenoj dužnosti za mnogo manje.
Druga je stvar što su kod nas odavno pomjerene etičke, moralne i sve ostale vizure. Politizacija je postala "standard", pa su i u ovom slučaju pokušali "prikačiti" političku namjeru. Meni, iskreno, do danas nije jasno zašto bi se bilo koji politički faktor identifikovao sa takvim stvarima? Pogotovo ako nije prozvan. Međutim, ovdje praktično nikada nije vrijeme da se kaže ili ukaže na bilo što, jer smo konstantno pred nekakvim političkim presijama i "dramatičnim istorijskim izborima". Da sam ovo objelodanio danas, sigurno bi rekli da je to zbog predstojećih predsjedničkih izbora, a u junu naredne godine da je "zbog opštih".
ANALITIKA: Koji dokumenti su podnijeti uz krivičnu prijavu?
BERKULJAN: Tužilaštvu sam predao dostupno. Između ostalog, spisak Uprave, prikupljenu arhivsku građu, dokumentaciju iz privatnih izvora, nalaze Inspektorata za kulturnu baštinu, kao i neka od "izjašnjenja" odgovornih lica iz Narodnog muzeja, dostavljena Upravi za kulturna dobra marta 2016. godine.
Predao sam kao dokaz i kopiju dokumenta iz 1962. godine, u kojem je popisano brojno stanje zbirki Biljarde. Tada je, pored tri "biblioteke", bilo ubilježeno više od 950 konkretnih predmeta. Međutim, revizija, koja je obavljena prije nekoliko godina, konstatovala je "uredno stanje" i 142 inventarisana predmeta!
Niko nikoga ni tada ni kasnije nije alarmirao, a kamo li obavijestio da nedostaju kulturna dobra, da muzejska dokumentacjia nije pouzdana ili nešto treće. Sada sami zaključite o čemu je riječ.
ANALITIKA: Možete li čitaocima reći vaša saznanja o tome šta se sve nalazi među nestalim predmetima ?
BERKULJAN: Prema Registru kulturnih dobara samo u Istorijskom muzeju, odnosno nekadašnjem Muzeju NOB, popisano je 1962. godine oko 6.900 predmeta, svrstanih u 21 zbirku. Bilo je tu svega, od oružja, do slika, skulptura, preostalih originalnih dokumenata, uniformi, razne opreme … Kažem "preostalih dokumenata", jer je u periodu od 1951. do Valorizacije, dakle, jedanaest godina kasnije, odnešeno nekih 4000 ili više originala, o čemu saznajemo iz dopisa iz 1967. godine, čiji je autor Stanislav Rako Vujošević, bivši kustos Muzeja NOB i kasniji generalni direktor Narodnog muzeja.
Od tih 6.900 predmeta tokom Revalorizacije 2013. godine je konstatovan manjak više od 1700. Odnošenje je, u stvari, eufemizam za nekažnjeno i tolerisano pljačkanje muzejskih fondova, što je notorna i više puta dokumentovana činjenica. Risto Dragićević je početkom pedesetih godina prošlog vijeka tražio povraćaj više od 900 predmeta iz Dvora kralja Nikole, od kojih je dobio nazad 59 ukupno. U Istorijskom muzeju se niko godinama nije zapitao kako je moguće da više od pola vijeka niko ništa ne zna niti išta preduzima?
Međutim, odgovor je jednostavan – Istorijski muzej do danas nije dobio inventarnu knjigu, niti su ikada vršene primopredaje ili kontrole zbirki. Da stvar bude gora, odgovor koji je iz Istorijskog muzeja upućen Upravi za kulturna dobra od prošle godine ne odstupa bitno od ove priče, ali je najtragičnija činjenica da je Ministarstvu kulture sve bilo poznato još 2004. godine, kada je po tom osnovu započelo “mjere”, koje do današnjeg dana nijesu dale nikakvog efekta, niti je ikada iko snosio odgovornost. Da li je u pitanju “plan” ili “samo” nerad i neznanje, nije bitno. Efekat je isti.
ANALITIKA: Koliko je danas relevantna revizija muzejskih zbirki iz 1962. godine ?
BERKULJAN: Revalorizacija je, u stvari, predstavljala jedinu relevantnu reviziju, mada parcijalnu, zasnovanu na relativno konzistentnom izvoru podataka, koji govori o brojnom stanju zbirki na dan upisa u Registar. Interne muzejske revizije, koje, kao što znamo, nijesu rađene, trebalo bi da predstavljaju sravnjivanje stanja u zbirkama sa muzejskom dokumentacijom, ali ne samo da bi se konstatovalo zatečeno stanje, odnosno “ono šta ima”, već da bi se utvrdilo šta bi tu trebalo i moralo da se nađe. U situaciji u kojoj jesmo, kada je muzejska dokumentacija nekompletna ili čak nedostajuća, kao u slučaju Istorijskog muzeja, postavlja se pitanje svrsishodnosti revizije. Jer, sa čim uporediti zatečeno stanje? Ono što se dogodilo u Biljardi ovdje može samo da poprimi drastičniju formu i ništa više.
Kao što sam na početku rekao, Revalorizacijom je konstatovan manjak od preko 9.000 kulturnih dobara na teritoriji Crne Gore. Ovaj postupak je dobio na relevantnosti samom činjenicom da niko prije ili kasnije nešto slično nije utvrdio ni na malom uzorku od, recimo, jednog muzeja, a kamo li na primjeru svih vlasnika ili držalaca kulturnih dobara.
Pitanje je samo da li su odgovorni na vrijeme shvatili težinu čitave priče. Glavna stvar je ipak podatak da kulturna dobra nikada nijesu imala odgovarajući tretman, jer ovdje nijesu u pitanju bilo kakve stvari, nego “spomenici kulture” po ranijoj nomenklaturi, odnosno identitetski simboli.
ANALITIKA: Kolika je odgovornost uprava i zaposlenih u Narodnom muzeju u poslednjih pola vijeka što i danas nema registra muzealija koje posjeduje ?
BERKULJAN: Mislim da to ne treba komentarisati. Ako suštinu muzejske djelatnosti čine čuvanje, održavanje i dokumentovanje muzealija, a jedna ili sve tri stavke decenijama ne figuriraju u "karijeri" onih koji sebe nazivaju muzealcima, onda se radi o manjku profesionalne savjesti i zloupotrebi službenog položaja.
ANALITIKA: Da li postoji li osnov za pokretanje odgovornosti zbog neregularnosti u radu službi i pojedinaca zaduženih za čuvanje i dokumentovanje muzealija?
BERKULJAN: Odgovor na ovo imate u mojem prethodnom odgovoru, jer su i nesavjesnost i zloupotreba krivično-pravne kategorije. Druga je stvar da li će neko biti procesuiran po tom osnovu.
ANALITIKA: Koliko su nadležne institucije bile informisane o nezakonitostima u muzejskoj dokumentaciji?
BERKULJAN: Kao što sam već rekao, inspekcije Ministarstva kulture, odnosno Inspektorata za kulturnu baštinu, tokom višegodišnjih obilazaka konstatovali su niz anomalija i nedostataka u muzejskoj dokumentaciji, do mjere, da je u zapisniku iz 2013. godine piše da "muzejska dokumentacija" nije dokaz o vlasništvu. Ako nemate "tapiju" nad predmetom, a dokumentacija jeste to, onda nemate ni dokaz o vlasništu. Zato se moglo dogoditi ono što je prijavio gospodin Pavle Novaković, da jedan grb dođe u Muzej, pa izađe iz njega i bude prodat, a da to niko iz Muzeja ne primjeti. Takvih slučajeva je bilo i ranije.
Prije sedam godina je donešena nova regulativa, kojom je predviđeno da se danom njenog stupanja na snagu stara dokumentacija zaključuje i nakon revizije arhivira. Ništa od toga do danas nije učinjeno, pa je i neka nova obrada podataka na čekanju, ne zna se do kada.
ANALITIKA: Zašto nisu vršene primopredaje dužnosti među rukovodiocima, niti redovne kontrole i revizije zbirki?
BERKULJAN: Pravo da Vam kažem, teško je objasniti stvari koje nijesu u domenu racionalnog.
ANALITIKA: Kakvo je stanje u pojedinačnim jedinicama Narodnog muzeja, da li su u njima rađene interne revizije.
BERKULJAN: Do sada je "uspješno" okončana samo već pomenuta revizija u Biljardi i to prije nekih šest godina. U drugim muzejima su više pita započinjane od 2013. godine, pa obustavljane. Donekle je odmakla revizija Umjetničkog muzeja, a ostalo je opet na početku. Od 2013. godine do danas formirane su četiri komisije za reviziju Istorijskog muzeja i do sada još ništa. Sve nanovo.
Narodni muzej raspolaže sa tri osnovna fonda – fond muzealija, arhivalija i bibliotečke građe. Arhivalijama pripadaju mnogobrojna dokumenta u izložbi Istorijskog muzeja, a kao bibliotečki materjal vode se Oktoih i mnoga druga rijetka i značajna izdanja. Arhivski fond, koji uopšte nije inventarisan, broji oko 111.000 jedinica građe, od srednjeg vijeka do perioda knjaževine-kraljevine Crne Gore.
Oko 55.000 jedinica nije pročitano niti na pravi način identifikovano. Zbog nedostatka komparativnog izvora podataka, reviziju ovog fonda nije moguće napraviti.
Muzealija u užem smislu riječi bi, po nekim procjenama, trebalo da ima preko 30.000. Od toga je kroz inventarne knjige “prošao” samo dio.
Najbolje je obrađen i pravno-tehnički zaštićen bibliotečki fond sa oko 50.000 knjiga i periodike. Oni imaju i klasične inventarne knjige i elektronsku obradu.
ANALITIKA: Kako vidite ulogu i položaj Direktorata i Uprave od 2010, od stupanja na snagu novog zakona o zaštiti kulturnih dobara do danas?
BERKULJAN: Novi zakon je dao podstrek, a Uprava je napravila ono što je bilo moguće. Međutim, pitanje je kako će se stvari dalje odvijati, jer “objektivizacija” problema na koji su naišli nije svima po volji.
ANALITIKA: Može li aktuelna naložena revizija pokazati pravo stanje i broj muzealija u Narodnom muzeju?
BERKULJAN: Već sam objasnio razloge. Revizija može pokazati trenutno stanje, ali teško i ono kakvo bi trebalo da bude. Uostalom, povjeriti Muzeju, koji decenijama nije radio šta treba, da do kraja i svrsishodno završi ovaj odgovoran posao za kratko vrijeme je isto što i tražiti od nekog nesretnika, koji je napravio nešto da ne valja, da prikuplja dokaze protiv sebe. Poznajući lokalni mentalitet, a i okolnosti, lično sam skeptik u odnosu na krajnji rezultat.
ANALITIKA: Koji je način i koje institucije po vama mogu utvrditi što se dešavalo od 1962. godine do danas sa muzealijama povjerenim na čuvanje Narodnom muzeju?
BERKULJAN: To mogu utvrditi jedino nezavisni i nepristrasni stručnjaci. Pitanje je samo koji bi to personalni sastav mogao biti.
Ivan KERN
