Pod imenom Katarina Drašković podrazumijeva bivšu Jugoslaviju. Objasnio je da je naslov ponikao iz pjesme jednog istarskog benda.
Budući da nakon raspada Jugoslavije nijesu u pjesmi smjeli da pomenu riječ Jugoslavija, na trgu u Puli pjevali su: „Ko mi ubi Katarinu, baci je u Savu i Drinu, znamo lice ubojice...“
- Roman je satkan od priča. Noseća priča kazuje nam kako je Katarina ubijena, ko su ubice, a ostale priče govore o živo tu u toj zemlji dok je Katarina bila živa – rekao je Drašković.
Nemamo filozofe Na pitanje da li su likovi u nje - govom romanu stvarni, Draš - ković je potvrdno odgovorio. - Oni su stvarni. Živi su. U lite - raturi se gubi razlika između imaginarnog i stvarnog, ako je dobra književnost. Literatura mora da donosi laž koja govori istinu – rekao je Drašković.
Opširnije u Pobjedi
