Budim i Pešta
Ime Budimpešta je nastalo u 19.vijeku spajanjem odvojenih djelova Budima i Pešte, ali se i danas osjeća razlika između dva dijela grada. Stari, brdoviti Budim sa neravnim kaldrmama koji odiše istorijom i duhom srednjeg vijeka sa jedne strane i sa druge moderna Pešta sa uskim bulevarima, velikim brojem radnji i poznatim Trgom heroja.
U gužvi u kojoj svi turisti žure da što više vide, a mještani da završe obaveze koje imaju tog dana, najljepši je doživljaj bio stajati na jednom od mostova pa polako posmatrati okolinu i stil gradnje.
Najpoznatiji most je Lančani na kojem se nalaze dva lava. Za njega se vežu brojne legende i anegdote.
Njegovu gradnju je, kažu, naredio grof Ištvan Šeheni, koji je odlučio da izgradi stalni prelaz nakon što je morao čekati sedmicama da prođe bura kako bi posjetio oca koji je bio bolestan.
Grof je navodno prije otvaranja mosta izjavio da će se baciti u Dunav ako neko nađe grešku na mostu. Neki kažu da je jedan dječak šetao oko statua lavova i rekao kako oni nemaju jezik. Ištvan je naredio da mu donesu ljestve, popeo se i vidio da lavovi stvarno nemaju jezik. Nakon toga, on se bacio u Dunav.
Crnogorski restoran u Budimpešti
Cijelom dunavskom obalom se pružaju zvuci čardaša, a ulaskom u neki od tradicionalnih restorana se osjeća čar Budimpešte. Poznati mađarski gulaš, dobro vino i magija može da počne. Iako dosta Mađara ne zna engleski, oni su odlični ugostitelji, pa se to ne primjećuje u brojnim barovima i restoranima. Srdačno dočekaju goste, biraju najljepše stolove i stalno pitaju da li su zadovoljni spremljenom hranom.
Cijene su pristupačne, te u prosječnom restoranu dvije osobe mogu pojesti ukusnu večeru za oko 30 eura. Naravno, za najpoznatije restorane treba da se izdvoji nešto više novca, dok za one koji žele da prođu jeftinije ili prosto žele da jedu „nešto s nogu“ tu su razne ponude brze hrane. Ima i onih koji gdje god da pođu zažele se ukusa domovine, pa je za njih tu restoran Montenegro Gurman na čijem ulazu je ime našeg narodnog heroja, Ljube Čupića.
Poslije ručka svi žele da se zaslade, a turisti najčešće idu u njihovu najpoznatiju poslastičarnicu Žerbo, gdje jedu istoimeni, ukusni kolač.
Odlično funkcionisanje gradskog prevoza
U Budimpešti sve vrvi od gužve, ljudi, ali i različitih vrsta prevoza. Automobili, autobusi, metroi, tramvaji, brodići, ... Javni prevoz je razvijen, tako da se po gradu može voziti jednom od četiri metro linije, tramvajima, gradskim autobusima i trolejbusima. Karta za jednu vožnju autobusom, trolom ili tramvajem košta 350 forinti, što je nešto više od jednog eura.
Za kartu koja podrazumijeva pola sata vožnje metroom, potrebno je izdvojiti 300 forinti-jedan euro. Moguće je kupiti jednodnevnu, trodnevnu ili sedmodnevnu kartu, kao i grupne na koje se dobijaju popusti.
Biciklisti su, takođe na svakom koraku, i mogu se iznajmiti.
Šta posjetiti?
Avenija kulture, Trg heroja, muzeji, zoološki vrt, dvorac Vajdahunjad, zgrada Parlamenta koji je jedan od najvećih u Evropi i nalazi se tik uz rijeku su samo neke od obaveznih stvari koje se trebaju posjetiti kada se dođe u grad.
Jedno od najfascinantnijih mjesta u Budimpešti je poznata "Ribarska tvrđava". Sa nje se pruža pogled na cijeli grad, ali ona je sama po sebi veličanstvena. Sedam tornjeva predstavjaju po jedno mađarsko pleme, koji su krajem devetog vijeka stvorili mađarski narod. Na nju se može popeti pješke, ali za one lijene ili sa slabijom kondicijom tu je uspinjača.
Budimska tvrđava je tokom burne istorije osvajana i oslobađana 30 puta, a na južnom kraju uzvišenja izgrađen je kraljevski dvorac u kome se danas nalaze Istorijski muzej Budimpešte, Nacionalna galerija Mađarske i Sečenjijeva nacionalna biblioteka.
Sa brda Gelert se kao na dlanu vide i Budim i Pešta, Dunav između njih i mostovi koji ih spajaju.Na njegovom vrhu je spomenik slobode, ženska figura koja drži granu palme, simbol pobjede. Ovaj spomenik podignut je u znak sećanja na Sovjetske trupe koje su poginule u toku oslobađanja Mađarske 1945. godine.
Za uspinjanje na brdo je potrebna kondicija, ali se uživa u svakom momentu na njemu. Tamo smo zatekli mnoštvo turista koji se trude da zabilježe najljepše momente fotoaparatom, lokalce koji objašnjavaju istoriju brda, trgovce koji prodaju suvenire i kafe.
Još jedno mjesto zanimljivo za posjetiti je Margitino ostrvo.Smješteno na Dunavu, dugačko je dva ipo kilometra, a na njemu se prostire zelenilo sa fontanom, japanskom baštom, zoološkim vrtom, vodopadima...
Ovaj grad leži na preko 120 termalnih izvora iz kojih se svakodnevno izlije 70 miliona litara vode, pa je kupaći kostim obavezan. Posjetioci i turisti uživaju u brojnim gradskim banjama sa saunama, zatvorenim i otvorenim termalnim bazenima. Poseban je doživljaj kupati se pod vedrim nebom u banji Sečenji dok je napolju mraz i pada snijeg.
Beskućnici svuda po Budimpešti
Prvog sata po izlasku iz hotela, trčeći da što više obiđemo, na ulici smo vidjeli prosjaka koji je sjedio na ulici pognute glave, pokriven ćebetom da bi se ugrijao. U trenutku kada bi neki dobronamjerni prolaznik stavio sitan novac u papirnu čašu zahvalio bi se. Nakon par minuta shvatamo da to u Budimpešti nije rijedak slučaj, jer beskućnici su svuda. Leže na ulicama, stepenicama, u metrou, na aerodromu, tražeći parče svog prostora i toplote. Iako Budimpešta ima deset hiljada ljudi bez doma, ovdje je nelegalno biti beskućnik.
„Ovaj zakon nije dobar, jer ništa ne rješava“, objašnjava jedna studentkinja iz tog grada. Ona nam otkriva i da je Budimpešta grad iz kojeg odlaze mladi ljudi. Nekada, imao je dva miliona stanovnika, sada nešto više od 1,7 miliona. Kada vidimo kakve sve ljepote ima i nije nam jasno zbog čega. Ali, oni znaju....
