Lončar kaže da se već '90-te moglo naslutiti da su Milošević i Kadijević imali plan o rascjepu Jugoslavije. Međunarodna zajednica je, poručuje, željela miran rasplet i ističe da intervencija NATO-a nijednog trenutka nije bila opcija.
"Nije tu bilo ni pitanje NATO-a, niti bilo kakve vojne intervencije, već asistencije da se što bolje demokratskim putem raspletu suprotnosti koje su u međuvremenu isplivale na površinu"- navodi Lončar.
Lončar u Živoj istini otkriva da je od Anta Markovića tražio da smijeni Kadijevića sa mjesta ministra odbrane i razloge zbog kojih je tadašnji predsjednik savezne Vlade odbio njegov prijedlog.
Govorio je i o ulasku Crne Gore u NATO, rekavši da je crnogorsko rukovodstvo bilo pametno jer je došlo do pacifizacije, odnosno smirivanja tenzija na Balkanu. Pozdravlja viziju bivšeg premijera Mila Đukanovića, koji bi kaže, u konačnom, trebalo da znači i ulazak naše zemlje u EU.
"On je smatrao da treba zaokružiti suverenitet Crne Gore ulaskom u NATO i mislim da je to bilo pravilno. To je zapravo definitivno razlaz i zaokruživanje suvereniteta Crne Gore i to jeste jedan poraz srpske aspiracije"- navodi on.
Jedan od najpriznatijih svjetskih diplomata s kraja prošlog vijeka govori i o četvorici svojih kolega, Crnogoraca, koji su, svaki na svoj način, obilježili jugoslovensku diplomatiju; o Vladimiru Popoviću, Veljku Mićunoviću, Mišu Pavićeviću i Miljanu Komatoni.
"Odnos između Tita i Mićunovića je jedan primjer koji osvjetljava, koliko sujetu, toliko jednu Titovu sposobnost da nadvisi svoju sujetu i uvaži ono što je kod jednog upornog Crnogorca bilo u diplomatskoj službi"- priča Lončar.
Izdvajamo i sjećanje Lončara na početak pedesetih godina, kada je Vladimir Popović, tada ambasador Jugoslavije u SAD, nesvakidašnjom diplomatskom inicijativom obezbijedio pomoć u hrani i spasio Jugoslaviju od gladi.
Živa istina, Antena M
