Kad se užare podgoričke ulice jedva da se može stajati na suncu, a dok dobar dio nas u radnom ambijentu grli klimu kao kuma nakon pobjede omiljenog tima u gradskom derbiju, ima onih koji moraju da rade i na 40 stepeni. Za njih, ni u ekstremnim uslovima nema pauze.
Tako se u Podgorici u ovih nedjelju dana na 40+ radi biciklistička staza, Gradsko pozorište, niču nove zgrade...
Da je izgradnja do tačno predviđenog dana prioritet - i nije baš. Za ostalim većim gradovima iz regiona uveliko kasnimo sa biciklističkom stazom tako da desetak dana više manje ne može smetati nikome, a i naprimjer izgradnja trga kod Gradskog stadiona je u mnogo boljim uslovima kasnila par mjeseci a da se niko nije pitao zašto. Sva je prilika da je više od zaštite radnika bitniji novac. Izvođač radova ima određeni rok završetka rada, ako kasni, gubi novac a novac ne gleda na vremensku prognozu.
Uprkos tome neka pravila bi trebala da postoje. Što kaže Ministarstvo rada i socijalnog staranja povodom rada zaposlenih na otvorenom prostoru pri visokim spoljnim temperaturama?
Zakonom ovo pitanje nije regulisano. Donijet je Pravilnik koji kaže da radovi na otvorenom prostoru pri ekstremno visokim spoljnim temperaturama kada je temperatura iznad 36C ne treba da se obavljaju, osim u slučajevima ozbiljne, neposredne i neizbježne opasnosti, kada su ugroženi ljudski životi i materijalna dobra od društvenog značaja.
U skladu sa propisima iz oblasti rada, poslodavci mogu da odluče da se preraspodijeli radno vrijeme i upute na godišnji odmor zaposlene koji nijesu neophodni za proces rada, da se određeni radovi koje je moguće tako organizovati uglavnom obavljaju noću, a naročito radovi koji se vrše na otvorenom prostoru, da se poslovi obavljaju prije i poslije ekstremno visokih temperatura, da se prekine rad u određenom vremenskom periodu, dok traju visoke temperature uz nadoknadu vremena u kome se nije radilo.
Propisano je da zaposleni ne rade u periodu od 11 do 16 časova ukoliko proces rada to dozvoljava, a ako nije moguće prekinuti rad poslodavci su dužni da preduzmu sve mjere zaštite i zdravlja na radu.
Uprkos zvaničnom obavještenju Ministarstva, uvjerili smo se da radnici najteže fižičke poslove rade po najvećim vrućinama.
Dok termometri na apotekama pokazuju 55 stepeni, ima i onih koji krampama probijaju zemlju.
Većina ne želi da otkriva identitet zbog straha od gubitka posla. Tvrde da su im vezane ruke, jer je to često jedini način da prehrane porodicu. Teško je, ali izbora nemaju. Dodaju da poslove ne biraju i da im je bolje da rade u ovakvim uslovima nego da nemaju posla. Neki su čuli a neki i ne znaju da posljedice mogu biti ogromne za njihovo zdravlje - od sunčanice i toplotnog udara, preko dehidratacije i opekotina na koži, čak do otežanog rada pojedinih vitalnih organa.
''Ako se razbolim, razbolim. U tom slučaju snaći ćemo se nekako. Do tada bolje da zaradim nešto'', kazao nam je jedan od radnika kojeg smo zatekli na građevini.
Ko bi onda trebao da zaštiti radnike? Kako su nam saopštili iz Ministarstva rada i socijalnog staranja nadzor je u nadležnosti inspektora rada za oblast zaštite i zdravlja na radu.
Da li je u međuvremenu bilo prijava radnika, da li je i po kom osnovu neko kažnjen, ne znamo. Iz te institucije nijesmo dobili odgovore na naša pitanja.
S druge strane, problem je što naši zakoni ne tretiraju ovo pitanje. Odredbe Zakona o zaštiti na radu koji propisuju kazne za poslodavce do 15.000 eura, kako za Portal Analitika objašnjavaju pravnici, teško se mogu primijeniti u ovom slučaju. Kod nas, temperature preko 40 stepeni nijesu ni zakonski uslov za uvođenje vanrednog stanja. U ovom slučaju, sve je u rukama inspektora, koji treba da tumače Pravilnik.
Radnici su tako prepušteni uglavnom poslodavcima. A kazni, ako ih ima, sudeći po broju radnika koji “normalno” na 40 stepeni rade, poslodavce mnogo ne sjekiraju.
Luka ĐURIĆ
