Video-igre su nepresušan izvor ideja i ekranizacija – na veliku žalost gejmera. Kada se pretoče u bilo šta drugo, rezultat je obično užasan ili jedva zadovoljavajući. Čak je i prošlogodišnji film „Assassin's Creed“, koji je izgledao kao savršen spoj producenata i glumaca, postao samo još jedna u nizu promašenih ekranizacija. Ipak, povremeno se pojavi naslov kao što je animirana serija „Castlevania“ i podsjeti nas da možda ima nade.
Netfliksova animacija zasnovana je na 30 godina staroj igrici koja je udarila temelj žanru akcionih platformi i ostala Konamijev najpoznatiji serijal.
Četiri lika
Kroz četiri epizode prve sezone gledaoci upoznaju četiri glavna lika. U prvoj, Vlada Cepeša koji se vratio na zemlju i pustio horde demonskih monstruma na ljude. U drugoj, Trevora Belmonta, lovca na vampire i glavnog protagonistu. Fokus treće se suptilno prebacuje na pronalaženje čarobnice Sife Belnades, a posljednja epizoda posvećena je Alukardu, polukrvnom vampiru i Drakulinom sinu.
Netfliksov projekat zasnovan je na igri „Castlevania III: Dracula's Curse“. U startu je zamišljen kao film, ali serijal je bez sumnje mnogo bolja odluka. Kreator Voren Elis uspio je da oživi karaktere i svijet smješten u Valahiji (današnjoj Rumuniji) u nekom dalekom fikcionalnom 15. vijeku, i to na način na koji to nije uradila nijedna „Castlevania“ igrica do sada.
Usamljeni stvor
Koliko god su ove 8-bitne igre za NES bile dobre, donosile su priče ograničene hardverima. Sada, sa jednostavnom animacijom koja podsjeća na japanske anime, mnogo je lakše doživjeti Belmontov rat sa Drakulom. Osim toga, fanovi su konačno prišli suštini problema koji je klan Belmont imao sa crkvom, saznali razlog za ekskomunikaciju i vidjeli kukavičku reakciju crkve kada se narod u Evropi konačno okrenuo medicini umjesto religiji da rješava zdravstvene probleme.
U prvoj epizodi upoznajemo Drakulu. Međutim, umjesto krvoločnog monstruma, vidimo usamljenog intelektualca kom su voljenu ženu nepravedno spalili na lomači. U tom momentu zanemarujemo čak i beskonačno polje leševa nabijenih na kočeve na prilazu ispred Drakulinog zamka - i saosjećamo. Saosjećamo sa stvorenjem koje zbog smrti voljene plače krv. I želi osvetu.
Umjesto Drakule, kao glavni negativac prikazana je crkva. U startu je jasno prikazano da su religija i slijepo vjerovanje jednako opasni kao i vampir.
Sirovi humor
Oštroumno pisanje, neobičan i pomalo sirovi humor i žustra kritika čovjekove prirode čine sezonu sjajnom. Kao i uvijek, Voren Elis čini dubljim potencijalno plitki komad zabave. Mogao je da napravi odličan čak i „običan“ serijal o lovcu na vampire sa nekoliko duhovitih dijaloga i mnogo krvi, ali odabrao je da govori o posljedicama institucionalizacije religije. Upravo ova sofisticiranost, izmiksana sa savršenom dozom humora i nasilja, čini serijal primamljivim.
Naravno, „Castlevania“ nije bez mana. Izostavljena je spektakularna muzika po kojoj je igra prepoznatljiva, a finalna bitka je mlaka i nepotrebno rastegnuta. Nego, s obzirom na to da je osam epizoda druge sezone već naručeno a početak je samo zagrebao priču koja slijedi, jedna solidna ekranizacija video-igrice zaslužuje da joj progledamo kroz prste. Plus, dobili smo odgovor na jedno štrebersko pitanje koje ste nekom negdje morali da postavite pijani. Da li će vampira zaboljeti ako ga šutnete u međunožje? Odgovor je - ne.
Biljana MARTINIĆ
FOTO: theavclub.com / ign.com / technobuffalo.com
