Politika

Umjesto sloge - protiv DPS-a su jedinstveni samo u raskolima

Devet mjeseci nakon izbora, od vremena kada su zajednički najavljivali osvajanje vlasti i brzi raspad DPS-a, opozicija je donijela samo jednu zajedničku odluku – da bojkotuje rad parlamenta. Prvo su rekli da će bojkot trajati do ponavljanja izbora, sada govore o novim izborima 1918. godine. I to je bilo sve što se tiče jedinstva unutar opozicije.
Umjesto sloge - protiv DPS-a su jedinstveni samo u raskolima
Portal AnalitikaIzvor

U međuvremenu, umjesto najavljivanog raskola u DPS-u - pucaju politički savezi, a neke su partije zašle u duboku krizu i samo je pitanje vremena kada će se podijeliti. Velika koalicija Ključ (Ura, Demos i SNP) više ne postoji; nijesu uspjeli sastaviti ni poslanički klub, a članice tog saveza su u teškoj krizi, praktično pred raspadom: kriza u Demosu i SNP-u bliži se vrhuncu i te dvije partije su u teškim problemima, bez izgleda da ne dođe do rascjepa. I u Demokratskom frontu stanje nije najsjajnije. Taj politički savez na okupu, čini se drži, samo skorašnji početak sudskog procesa protiv lidera Andrije Mandića, Nebojše Medojevića i Milana Kneževića.

Ostali bez ideologije

To nije ništa novo na crnogorskoj političkoj sceni. Od uvođenja višestranačja nema političke partije koja nije doživjela unutrašnje podjele. Neke od njih su se dijelile po nekoliko puta, a dioba nisu bile pošteđene ni njihove ,,ćerke“ partije. Najviše partija nastalo je od nekadašnje Narodne stranke, a odmah poslije nje je SNP, partija koja je nastala nakon raskola u Demokratskoj partiji socijalista. Politički analitičar Ranko Đonović smatra da je crnogorska opozicija zajedničkim, javnim i tajnim djelovanjem, definišući zajednički cilj – detronizovanje DPS-a, izbrisala liniju koja razdvaja građanske partije od nacionalističkih. Odnosno, kako je rekao, ono što je po definiciji patriotsko u odnosu na ono što je izdajničko.

- Tako postaju savez koji, pod plaštom borbe protiv DPS-a, faktički radi protiv državnih i nacionalnih interesa Crne Gore. Tako gubi samo onaj dio koji sebe naziva građanskim, prestaju biti građanski a nacionalističkom politikom produžavaju život. Ništa više i ništa manje od toga, št o potvrđuju rezultati od izbora do izbora. Eto slikovitog primjera đe mržnja prema jednom čovjeku i želja bez granica za djelićima izvršne vlasti blokiraju znanje đe ga ima i pokazuju da znanje ima granicu dok neznanje nema - rekao je za Pobjedu Đonović.

Ne pomaže voda majko

On smatra da opozicionim partijama, kako je rekao, ne pomažu ni ,,mlađani kadrovi koji grme od vrata do vrata i iza mikrofona đe ga god uoče pa im ne bi pomogla ni voda sa Korita Ivanovih“. - Oni se trude da, bez mjere i često vrlo nevaspitano, pokažu svijetu kako sve znaju i sve mogu, naravno. Podsjetiću na onu misao po kojoj kokot misli kako zora ne može da svane dok to on ne najavi - ističa Đonović. Činjenica da DPS opstaje na vlasti decenijama, iako izmijenjena u kadrovskoj strukturi, prema Đonoviću je svjedočanstvo o pogrešnoj strategiji opozicije.

Kad ovo rade sebi, što bi tek radili nama

Na pitanje što se to dešava unutar opozicionih stranaka, koalicija ili saveza, te pucaju po šavovima, pa i na mjestima đe je izgledalo zdravo, analitičar Đonović kaže da to teško može objasniti bilo ko od njih samih. - Njihovo ponašanje u njihovoj kući (partiji) najbolje govori što rade sami sebi, čak i pojedinačno. A tek šta bi nama radili kad bi im dali vlast, odnosno zajedničku kuću!? Onaj koji sebi ne radi dobro ne može raditi ni drugome, ili da bi volio druge moraš prvo voljeti sebe, zaključuje naš sagovornik. On smatra da najveći broj opozicionih lidera i partija u zadnje tri decenije nije samo pripadao gubitničkoj, već, kako je rekao ,,izvjesno i pogrešnoj ideji“. - Tako nešto ne misle samo oni iz Crne Gore, koji su u zadnjih tridesetak godina uvijek hrabro bili na ispravnoj strani (među kojima i sebe ubrajam), već tako misli na planeti Zemlji čitav civilizovan i napredan svijet. Pitanje se nameće da li vjerovati njima, nekim liderima nazadne opozicije, koji definitivno ne mogu da se poprave, pa čine sve da svima nanesu štetu, ili vjerovati ostatku naprednog svijeta koji nam je jedini put i jedina šansa? Odgovor je više nego jasan. Kad bi građani Crne Gore dozvolili da budu ponovo prevareni bili bi jedini i apsolutni krivci za svoju zlu sudbinu što, siguran sam, neće dozvoliti - zaključuje Ranko Đonović. (Pobjeda)

Portal Analitika