Defektolog, Zorica Tončić, je na konferenciji “Koraci samostalnosti, pravilno držanje tijela, relaksiran stav”, kazala da je program orijentacije namijenjen osobama bez ostataka vida i teško slabovidim, a ima za cilj da tim osobama pomogne da se kreću sigurno i samostalno na otvorenom i u zatvorenom prostoru sa, kako je objasnila, minimalnim fizičkim i psihičkim naporom.
„Sa ovim obukama bi trebalo krenuti već u predškolskom periodu. Smatram da je bijeli štap osnov za orijentaciju i mobilnost kako bi svako dijete, koje je bez ostataka vida ili je teško slabovido, moglo da se adekvatno kreće u prostoru“, pojasnila je Tončić u PR Centru.
Orijentacija i kretanje kod osoba sa oštećenjem vida, kako je kazala, utiče na samopoštovanje i samopouzdanje.
Polaznica simulacije kretanja, Nevena Kovačević, kazala je da do sada nije koristila bijeli štap, ali da je iskustvo tokom simulacije ohrabrilo da to čini ubuduće.
„Detaljno smo se upoznali sa svim tehnikama kretanja pomoću bijeloga štapa. Imala sam tremu, ali sam se kroz simulaciju oslobodila i dobila motivaciju da počnem da koristim bijeli štap, jer je to veliki korak ka našoj samostalnosti“, pojasnila je Kovačević.
Sekretar organizacije slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, Mirsad Dlakić, kazao je da je i u Bijelom Polju realizovana jednodnevna simulacija kretanja, ali da odziv nije bio zadovoljavajući.
„Uzroci za ovakvo ponašanje leže u stereotipima i predrasudama u odnosu na osobe sa oštećenim vidom, ali i u svijesti ovih lica“, rekao je Dlakić. Prema njegovim riječima, osnovni problem sa kojim se suočavaju osobe sa oštećenim vidom je samoizolacija i nerazumijevanje okoline.
„Iako se stavovi, prema osobama sa oštećenim vidom, počinju da mijenjaju i preispituju oni su i dalje prepreka za njihovo puno učešće u životu zajednice. Za osobe sa smetnjama vida se često vezuju negativni stavovi i predrasude, koji nastaju kao posljedica neznanja, i veoma ih je teško mijenjati“, pojasnio je Dlakić.
Izvršni direktor SSCG, Goran Macanović, istakao je da osobe sa oštećenim vidom imaju iste težnje i interesovanja kao i svi drugi.
„Osobe sa oštećenim vidom mogu da budu jednako uspješne u nekim oblastima, možda i uspješnije nego oni koji nemaju takvo oštećenje. Radi se o ljudima koji su postigli visok nivo društvene uključenosti i koji su uvaženi kao profesionalci“, poručio je Macanović.
„Zbornik „Koraka samostalnosti“ je izrađen u saradnji sa lokalnim organizacijama i sa našim članovima, a u njemu smo željeli da prikažemo osobe koje su se ostvarile kao roditelji, odlični radnici, sportisti,..“, kazala je Bigović.
Zainteresovani se u priručniku, kako je kazala, mogu informisati o predrasudama sa kojima su se osobe oštećenog vida borile i izborile.
„Želja nam je da ovi primjeri i ovi tekstovi dopru do što većeg broja, ne samo osoba oštećenog vida, nego i čitavog društva“, rekla je Bigović.
Sportista i student Pravnog fakulteta, Mirnes Ramović, je u tekstu „Od nestašnog osmogodišnjaka do Kanjona Nevidio“, kako je kazao, ispričao svoj put samostalnog života, napominjući da se jedino upornošću može ostvariti cilj.
„Bacam disk za paraolimpijsku reprezentaciju Crne Gore, a i takmičim se u golbalu. Mi smo malo pomjerili granice kada je riječ o osobama sa oštećenjem vida i ja sam prva osoba bez ostatka vida koja je prošla kanjon Nevidio“, rekao je Ramović.
Autor priče u Zborniku, Marko Nikolić, kazao je da spoznaja o oštećenju vida može biti manje ili više bolna, ali da svaka različitost i barijera treba biti podstrek da se prevazilaze sopstvene granice.
„Brat i ja smo brzo zavoljeli golbal i zadovoljstvo nam je da treniramo i da se takmičimo. Sport je način ljudskog djelovanja u kojem vid ne igra neku preveliku ulogu. Važno je samo vaše tijelo i psiha tj. žar za borbom, pobjeđivanjem i nadgrađivanjem sopstvene snage“, kazao je Nikolić.
Autorka i izvršiteljka obuke za rad na računarima sa govornim softverom, Dunja Samardžić, objasnila je da osobe sa oštećenjem vida mogu koristiti računar, zahvaljujućij softveru, tj. govornom programu koji sve što je vizuelno na ekranu pretvara u zvuk.
„Osobe sa oštećenjem vida slobodno mogu koristiti računar i bez monitora. Važno je da je tu tastatura jer sve fukncije koje inače miš izvršava, osobe sa oštećenjem završavaju zahvaljujući tastaturnim prečicama koje mijenjaju druge računarske radnje“, kazala je Samardžić.
Ona je dodala da je obuka, za rad na računarima sa govornim softverom, trajala šest mjeseci i da je bilo desetak polaznika iz svih radova Crne Gore.
Savjetnik za socijalnu politiku u SSCG i jedan od autora priručnika „Bonton za dobar pristup osobi oštećenog vida“, Andrija Samardžić, kazao je da bonton počiva na principima jednakosti i ravnopravnosti.
Konferenciju „Koraci samostalnosti, pravilno držanje tijela, relaksiran stav”, je organizovan u sedmici u kojoj SSCG proslavlja Jubilej, 70 godina postojanja.
