Dok su januar i februar protekli u standardnom duhu, u martu je došlo do priličnog zahlađenja.
U aprilu i maju kiša nije prestajala da pada, u junu i julu je mraz već bio svakodnevna pojava, a u Njujorku je palo oko metar snijega.
Evropu je pogodilo ogromno nevrijeme, a brojne rijeke su se izlile iz korita. Ove neuobičajene pojave nanijele su ogromnu štetu poljoprivredi širom svijeta, i cijena hrane se udesetostručila.
Niko nije znao zašto je zima došla umesto ljeta, sve do 1920, kada je američki naučnik Vilijam Hemfris postavio danas široko prihvaćenu hipotezu za taj klimatski fenomen.
Hemfris je otkrio da je u aprilu 1815. došlo do erupcije vulkana Tamboru, koji je u atmosferu izbacio tone vulkanskog pepela.
Oblak je bio toliko veliki da je veći dio sjeverne hemisfere bio natkriven debelim pokrivačem prašine i prljavštine, a tek u maju 1816. postalo je jasno da nešto nije u redu.
Mraz je potukao sve usjeve, a glad koja je izbila nakon toga uzrokovala je društvene nerede, pobune, propast čitavih ljudskih zajednica i povećanje stope kriminala.
“Godina bez ljeta” je prema brojnim naučnicima takođe glavni krivac za izbijanje jedne od najsmrtonosnijih epidemija tifusa u istoriji. Dok je hladnoća paralizovala sjevernu hemisferu, monsuni su opustošili južnu, podstičući širenje kolere i ubijajući time desetine hiljada ljudi.
Irska je nakon toga preživjela katastrofalnu glad, a Kina je, ironično, bila prisiljena da napusti sađenje pirinča i uzgaja profitabilniji mak, šireći ono što će kasnije biti poznato kao tržište opijuma.
