-Naime, član 44 Zakona o vanjskim poslovima postavlja barijeru za politička imenovanja. Zakon jasno i direktno traži da šefovi diplomatsko-konzularnih predstavništava u najmanje 80 odsto slučajeva moraju biti karijerne, odnosno profesionalne diplomate, a danas je taj procenat u praksi skoro duplo niži. Prema tome, danas kadrovska politika u diplomatiji počiva na flagrantnom bezakonju, a kadrovska struktura diplomatske službe je u drastičnom raskoraku sa zakonom. Eventualno imenovanje Sanje Vlahović za ambasadora u Rimu bio bi put sa zla na gore. Iznova se postavlja pitanje da li je ministar vanjskih poslova u kabinetu Duška Markovića uopšte čitao Zakon o vanjskim poslovima? Ako jeste, da li će išta preduzeti da se primijeni zakon i politička imenovanja svedu ne na bilo koju, već na zakonsku mjeru? Nažalost, očigledno je da će se nastaviti podređivanje diplomatije partijskoj politici, uprkos brojnim upozorenjima od političke javnosti i prije svega onog dijela civilnog sektora koji se studiozno bavi pitanjima vezanim za rad Ministarstva vanjskih poslova- ističe Korpivica u izjavi dostavljenoj Portalu Analitika.
Naglašava da je onaj ko čuje Darmanovića u dilemi da li ministru nakon povratka iz ambasadorske službe fali pretplata za "Službeni list", ili pak politička volja da sprovede zakon.
-Ako bi Filip Vujanović donio ukaz o postavljenje gospođe Vlahović za ambasadora u Rimu, on bi u vršenju ustavnog ovlašćenja Predsjednika Crne Gore nastavio kršiti zakon i proizvoditi flagrantno bezakonje. U svakom slučaju Darmanović treba da zna da se renome i kompetentnost diplomatske službe može postići potpunom primjenom važećeg Zakona o vanjskim poslovima. Samo na taj način diplomatska služba će prestati da bude ono što je danas: unosna destinacija za falange istrošenih političara i režimskih favorita- zaključuje Koprivica.
