Zakon još nije prošao parlament, neizvjesno je da li će uopšte proći u ovom sazivu koji se bliži kraju, ali već ima kolokvijalno ime – Lex Facebook. Jasno je da je Fejsbuk, pored Tvitera ili Jutjuba, najveća meta ministra pravosuđa Hajka Masa (SPD) koji hoće da društvene mreže natjera da u roku od 24 sata brišu „govor mržnje" ili „kriminal mržnje" koji upotrebljavaju korisnici, a koji podrazumijeva vrijeđanje, klevetanje ili huškanje naroda, kao i „lažne vijesti“, ukoliko se one kose sa krivičnim zakonikom i predstavljaju ometanje javnog mira, na primjer, izmišljanjem krivičnih djela.
Ovog ponedjeljka nacrt zakona razmatra Odbor za pravosuđe Bundestaga, a stvar bi mogla rđavo da prođe po ministra Masa i cijelu vladajuću koaliciju demohrišćana i socijaldemokrata. Odavno se nije desilo da su dvije najveće partije sa nadmoćnom većinom u parlamentu složne oko nečega, ali da se stručna javnost, novinari i građani sa svih strana tome usprotive. Čak je i desničarska Alternativa za Nemačku najavila tužbu Ustavnom sudu ako zakon prođe – zbog ugrožavanja slobode govora.
U čemu je stvar? Vlasnici platformi poput Fejsbuka – i njihovi timovi moderatora – bili bi dužni da reaguju u roku od 24 sata i da sami odluče da li je sporan sadržaj „očigledno protivpravan". Ukoliko to nije sasvim jasno, taj rok se produžava do sedam dana. Za one vlasnike platformi koji ne budu sprovodili odredbe novog zakona, predviđene su novčane kazne u visini do pedeset miliona eura.
Cenzura po slobodnoj procjeni
Dakle, jasno je da sudska kontrola ne postoji prije uklanjanja „sumnjivih“ sadržaja. To je prva na dugoj listi manjkavosti ovog Nacrta zakona: vlasnici internet-platformi prinuđeni su da preuzmu na sebe ulogu pravosuđa – da na neki način postanu privatno paralelno pravosuđe, koje uz to još i radi pod prijetnjom visokim novčanim kaznama. U tom bi slučaju društvene mreže (protiv svoje volje) postale nešto poput Silvestera Stalonea u distopijskom filmu „Sudija Dred" – policija, tužilaštvo, sudija, porota i dželat istovremeno.
Logično je očekivati da to dovede do prakse proaktivnog brisanja sadržaja, odnosno, do načela da se u slučaju dvojbe u pravilu donosi odluka u korist brisanja, odnosno na štetu slobode izražavanja. Tako i pravnici strukovnog udruženja digitalne tehnologije Bitkom upozoravaju da bi socijalne mreže lako mogle da se upuste u takozvani Overblocking, brisanje svega i svačega kako bi izbjegle globu.
A stvar je pipkava, zaključuje se u jednoj studiji Bitkoma, jer niti „iskazi mržnje niti lažne informacije nisu krivično-pravni pojmovi po sebi. Mnogo prije opisuju fenomene u okviru asocijalne, ali djelimično ipak komunikacije koja nije kažnjiva." Drugim riječima, tamo gdje bi i najiskusniji sudija morao dobro da se počeše po glavi prije nego što donese odluku, od društvenih mreža se traži da reaguju prvoloptaški.
Još je veći problem popis predloga zakona koji opisuje „druge kažnjive sadržaje". Među dvadesetak takvih nedjela se navodi i „omalovažavanje države, njenih simbola ili predsjednika". Ako tako nešto piše i jedna demokratska Njemačka, upozorava Frank Uberal iz Nemačkog društva novinara, to će tek biti argument drugim, manje demokratskim državama, da uvedu zabranu bilo kakve kritike tamošnje vlasti. Mnogi su se dosjetili čak i turskog predsjednika Erdogana, njegove blokade društvenih mreža i procesa koje bi da pokrene čak i protiv satiričara.
Žali se sudu
Ne manji udar na slobodu izražavanja su „delotvorne mjere“ predviđene da spriječe novo objavljivanje „nezakonitih sadržaja“. Velike platforme su, u strahu od reperkusija, već počele da sprovode te mjere ugradnjom specijalnih softvera na osnovu neke vrste digitalnog „otiska prstiju“ mogu da filtriraju i – odmah brišu sadržaje. Takvi filteri nijesu ništa drugo do jaki instrumenti cenzure. Oni su do sada primjenjivani da bi bili uklonjeni dečiji pornografski sadržaji, ali i sadržaji proglašeni nedefinisanom „terorističkom propagandom“.
Poseban problem predstavlja mogućnost da korisnici platforme zloupotrijebe svoje pravo da podnesu žalbu da bi mogli da se uklanjaju sadržaji koji im jednostavno ne odgovaraju. Takvih slučajeva je već bilo u SAD, gdje je Fejsbuk, po žalbi policije, uklanjao postove koji su sadržali potencijalne dokaze o policijskom nasilju.
Mogućnost da se korisnici čiji su sadržaji obrisani žale postoji, ali, dok je internet-platforma odstranila njihov sadržaj bez učešća pravosudnih organa, „cenzurisani“ korisnici za svoju pravdu moraju da se bore normalnim sudskim putem. Dok ne dokažu da su eventualno bili u pravu, moraće da prođe određeni rok – mnogo duži od sedam dana – što stvara mogućnost da njihov post, kada se vrati na portal, više ne bude relevantan.
Vrijeme ističe
Naravno, protiv ovakvog zakona su i multimilijarderi koji vode Fejsbuk i kompaniju. S jedne strane, koliko god finansijski potentni bili, teško da mogu da stignu da provjere svaku objavu, komentar, fotografiju ili video koji se objavi na njihovim platformama. Zidojče cajtung je tako u decembru otkrio da Fejsbuk angažuje firmu Arvato sa 600 zaposlenih u Berlinu da, daleko od očiju javnosti, proverava sadržaje na više jezika. Prema istraživanju Zidojčea, svaki od zaposlenih koji rade za jedva nešto više od minimalca, mora dnevno da proveri po 2.000 sadržaja! Njima u proseku za razmatranje jednog sadržaja ostaje osam sekundi…
Drugo, društvene mreže se brane od ovog obimnog zadatka jer je njihova logika prosta: što više korisnika koji što više bilo čega objavljuju – to više vremena uz društvenu mrežu – to više para od reklama.
S obzirom na brojne manjkavosti predloženog zakona, šuška se da je Ministarstvo pravosuđa već pripremilo novu, ublaženu verziju. Za ministra Masa i njegov SPD bi propast zakona bila blamaža pred septembarske izbore, posebno jer su koalicioni partneri iz redova demohrišćana jedva dočekali da baš njega okrive za smotano napisani predlog zakona. Zakon je već prošao Vladu i prvo čitanje u parlamentu, ali ako hitno ne bude korjenito popravljen prijeti mu smrt – Bundestag zasjeda do poslednjeg dana juna, a onda i poslanici idu malo na odmor, a više u kampanju. Onda bi ovaj zakon ostao tek sledećem sazivu parlamenta.
IZVOR: Dojče vele (DW)
