POBJEDA: Kakvu ingerenciju specijalni tužilac ima u tom pogledu?
ĐURANOVIĆ: Tužilac, pa i glavni specijalni tužilac, vršeći svoja ovlašćenja, nema potrebe da upozorava, već da preduzima radnje iz svoje nadležnosti ukoliko smatra da za to postoje odgovarajući dokazi. Upozorenja državnim službenicima, pa i zaštitniku kako da vrše njihove poslove, daju starješine i organi koji vrše nadzor nad njihovim radom. Nadzor nad radom zaštitnika vrši Ministarstvo finansija. Međutim, smatram i želim da vjerujem da je glavni specijalni tužilac imao samo dobru namjeru zaštite državne imovine, pa je negdje u toj namjeri možda ušao u zonu za koju se može protumačiti da se nalazi izvan okvira njegovih ovlašćenja. Posebno je formulacija specijalnog tužioca koju sam citirala nepotrebna. Kao sto sam već objasnila, u svim takvim predmetima gdje se raspolagalo državnom imovinom veće vrijednosti, učestvovao je tužilac kao organ koji je tada zastupao državu. Podsjećam da institucija zaštitnika tada nije postojala. Primjer toga je predmet „Primorka“, koja je privatizovana kupovinom u stečaju, u čemu je učestvovao tužilac kao predstavnik države i bio obaviješten o svakom ugovoru koji je u toj privatizaciji zaključen. Takva je situacija u mnogim privatizacijama, bilo da su vršene kupovinom u stečaju ili kupovinom akcija na berzi.
POBJEDA: Da li to znači da su ustanovljavanjem institucije zaštitnika prestale direktne ingerencije tužilaštva?
ĐURANOVIĆ: Shodno Za konu o državnoj imovini i to članu 61, svi ugovori o sticanju i raspolaganju dobrima veće vrijednosti u državnoj imovini, osim zaštitniku i Državnoj revizorskoj instituciji, dostavljaju se i Državnom tužilaštvu 15 dana od ovjere, što znači da je tužilaštvo moralo biti obaviješteno o svim ugovorima, ne samo dok je zastupalo državu, nego i nakon ustanovljenja institucije zaštitnika. Zaštitnik smatra da je u tom pravcu postojala, a i sada postoji konstruktivna saradnja sa tužilaštvom kada organi postupaju u okviru svoje nadležnosti, jer poštovanje procedure štiti svakog građanina i organ od bilo čije samovolje. Procedure su garant vladavine prava i efikasnog funkcionisanja pravnog sistema. Napominjem da je zaštitnik i predsjednik Komisije za imovinska pitanja Savjeta za privatizaciju i u okviru nje priprema mišljenje koje dostavlja Savjetu u postupku pretvaranja prava korišćenja u pravo svojine primjenom člana 419. i 420. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Takvo mišljenje Savjet razmatra i o njemu odlučuje na redovnim sjednicama. Ocjenu o tome da li su ispunjeni uslovi za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine, Komisija daje vodeći računa o ispunjenosti uslova iz vremena kada su privatizacije vršene - vremensko važenje propisa, što svakako ne predstavlja smetnju da tužilac, sa aspekta svoje nadležnosti, ponovo provjeri sve koncesije i privatizacije, a što je i nagovijestio u intervjuu koji ste pomenuli.
Opširnije u Pobjedi
