Čak i da je Vaše lično angažovanje na stvaranju i njegovanju pomenute paravojne formacije isključeno, a ne bih rekao, Sedmi bataljon je sastavni dio vaše politike, vaših srbujuščih partija, vaše ukupne političke djelatnosti još od početka devedesetih godina prošlog vijeka. Zbog čega je stvaran Sedmi bataljon u koji je ulazila svakojaka ološ? Pa zbog toga da vulgarnom fizičkom prijetnjom plaši Crnogorce i pristalice suverene Crne Gore, da im upućuje poruku da ne smiju na referendumu 2006. godine glasati za svoju državu.
Da slučajno,Vi lično, ne možete pokazati snimak u kome se u Skupštini zalažete protiv Sedmog bataljona, ili protiv Slobodana Miloševića kao barjaktara vašeg projekta devedesetih godina? Da nemate sačuvanu neku vašu filipiku protiv rata, ili protiv genocida u Srebrenici? Da nećete reći da je Sedmi bataljon proizvod Liberalnog saveza ili Socijaldemokratske partije? Sve što je od devedesetih godina prošlog vijeka, gospodine Kaluđeroviću, bilo retrogadno na ovom crnogorskom prostoru, pripadalo je Vama.
Nije važno da li je riječ o Socijalističkoj narodnoj partiji, Demokratskom frontu, ili frontovima, Novoj srpskoj demokratiji, Radikalima, ili nečemu sličnom u Crnoj Gori - sve nosi suvereni pečat nazadovanja i poraza. Zalagali ste se za rat i Jugoslaviju bez alternative, a značajno ste doprinijeli njenoj propasti. Da nije Crna Gora ušla u rat devedesetih ne bi ni Srbija mogla da ratuje sama i u svoje ime? Crna Gora je bila ona republika koja uz Srbiju navodno hoće da živi u Jugoslaviji.
A to je Miloševiću bilo dovoljno da pokrene oko 85% bivše Jugoslovenske narodne armije, tobože za Jugoslaviju, a protiv nekoliko jugoslovenskih naroda. Bilans Vam je poznat! Tačno je da su oba krila bivše vladajuće partije bili zajedno do 1997. godine. Dakle i Milove i Momirove pristalice. Današnji DPS se 1997. odvojio slijedeći crnogorske interese, Evropu i demokratski svijet, a vi ste i dalje kaskali Miloševićevim drumovima, srbovali i škripali zubima na nas Crnogorce.
Bio sam za Vas i vaše istomišljenike izdajnik od mitinga 1988. godine, samo zbog toga što se znalo da sam i u Televiziji, kojom sam jedno vrijeme kao glavni urednik rukovodio, i u svojoj ukupnoj javnoj djelatnosti, zastupao interese Crne Gore i što sam nacionalno bio Crnogorac, iako nijesam ranije znao da to ikome može smetati. Uzgred su me takođe Vaši istomišljenici udarali ispred zgtade u kojoj sam živio i danas živim. Zbog navodne izdaje sam sa još četvoricom kolega bio izbačen s posla.
Kad je 1997. godine puklo u vladajućoj partiji odahnuo sam, jer sam slobodno mogao izaći na ulicu, a da mi neko od vaše biračke mase ne zaprijeti. Sve i svuda, moj Kaluđeroviću, uspjeli ste da budete poraženi. I na referendumu 2006. godine na kojem ste htjeli da nas gurnete u naručje Srbije i tako doprinesete što bržoj asimilaciji Crnogoraca, pa i primaknete nas gorkom iskustvu poput vremena između dva svjetska rata kad od Crne Gore nije ostalo ni imena, ni istorije, čak ni crnogorske nošnje koja je bila zabranjena.
Priželjkivali ste još jednu devetstoosamnaestu, ali nijeste uspjeli. Protestvovali ste protiv onih koji su bili protiv rata, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, i na Kosovu, pa protiv priznanja Kosova, izručenja vašeg idejnog predvodnika Slobodana Miloševića Hagu, bili protiv proglašenja za genocid stradanja u Srebrenici itd. Prethodno ste sve učinili da dođe do NATO bombardovanja i kasnijeg velikog transporta albanskih leševa sa Kosova u njedra njihove drage domovine Srbije.
Protestvovali ste protiv sankcija Rusiji, a pri tom ne znate ni zbog čega pribaltičke republike nijesu već pod ruskom čizmom. Samo zato, moj Kaluđeroviću, što su uspjele da pobjegnu u NATO! Recite nam danas ima li išta smješnije od crnogorskog Pokreta za neutralnost? Tome se pokretu u okruženju ozbiljno sprdaju. Čak i u Srbiji, koja će, vjerujte me dobro Kaluđeroviću, kao što se danas gledamo, postati članica NATO alijanse.
Drugo je to što vaše partije i koterije ništa ne umiju na vrijeme vidjeti. Hoćete referendum u vezi sa ulaskom Crne Gore u NATO, ali ne zbog demokratije na koju se pozivate, nego u nadi da tako može propasti cjelokupni projekat. Veliko je pitanje koliko je to tačno? Ali Vam se čini. Mnoge stvari su vam se za proteklih skoro trideset godina činile, ali se bukvalno sve okretalo protiv vaših uvjerenja.
Uostalom, svaki pozitivni rezultat na referendumu vi biste proglasili za falsifikat. Mogu se protiv ove vlasti, dragi Kaluđeroviću, dokazivati razna nedjela, od burazerske privatizacije, pljačke državne imovine, pa i privatizovanja države, privatizovanja zakona, ili enormne korupcije, ali je ulazak u NATO alijansu, bez sumnje, pobjeda pismene Crne Gore. Mi, dragi Kaluđeroviću, umakosmo od mogućeg ponavljanja 1918., koja bi nam, da se vi pitate, stalno visila nad glavom. Ovako - utekosmo vesela nam majka!
Rajko CEROVIĆ
Pobjeda
