PIŠE: Jadranka Rabrenović
Kad sam prvi put čula da je privatizacija Luke Bar odgođena, dok se ne sagradi auto-put i rekonstruiše pruga, mislila sam da je vic. Iz više razloga. Prvi je što izgrađeni auto-put od Bara do Boljara za Luku Bar ne znači ništa, ako su autori vica mislili na taj auto-put.
Luka Bar je, zahvaljujući kapacitetu pretovara i dubini gaza od 14 metara, prevelika za Crnu Goru. Ona se, dakle, može valorizovati samo ako radi za zaleđe. A da bi radila za zaleđe (Srbija, Mađarska. Slovačka, Češka, Poljska, Bjelorusija, Austrija…) treba da bude saobraćajno povezana sa tim zaleđem.
Kako sada stoje stvari, kad završimo prioritetnu dionicu autoputa od Smokovca do Mateševa, država treba da podigne rast ekonomije na 12 odsto BDP-a da bi mogla da vraća kredit i da pozajmi još para da završi cijeli auto-put. Ili da nađe privatnog partnera, kojem će prepustiti ubiranje putarine od tunela Sozina i prioritetne dionice.
Kad i to oposli - nije uradila ništa. Ukoliko Srbija nije napravila auto-put preko Zlatibora, kojim bi spojila Boljare sa autocestom bratstva i jedinstva, koji bi naš auto-put spojio sa Evropskom unijom, to onda znači da smo sudbinu Luke Bar stavili u ruke Vlade Srbije. Ono, ima i mogućnost da se okrenemo izgradnji Jadranskojonske autoceste, ali onda smo sudbinu luke stavili u ruke vlade BiH, preko čije teritorije bi trebalo da spojimo Luku Bar sa EU, odnosno zaleđem.
Ministar saobraćaja Osman Nurković je najavio da će brzih dana naći 50 miliona eura da osposobi prugu za potrebe Luke Bar. Kako je modernizacija nikšićke pruge koštala 72 miliona eura, tih 50 miliona nije mnogo od Bara do Vrbnice. Ali i da bude dovoljno, opet ništa nijesmo uradili ako Srbija ne modernizuje svoj dio pruge od Bara do Beograda. A tih 50 miliona nije dovoljno da napravimo ganc novu prugu prema Foči. Pa čak i kad bi bilo dovoljno, sudbina Luke Bar je ponovo u rukama jedne od vlada BiH.
Pobornici neprivatizovanja Luke Bar tvrde da je to fenomenalni resurs od kojeg država mora da ima korist.
Ma, stvarno? Od bilo kojeg preduzeća u većinskom državnom vlasništvu u kapitalizmu, kuda smo se zaputili, a posebno u tranziciji prema kapitalizmu u kojoj smo se zaglavili ravno 27 godina, država nema velike koristi. Osim ako je najprofitabilnija firma na svijetu, ako nema investicija i kredita, pa dio dividende isplati državi. Taj slučaj imamo sa EPCG, ali do sada ni centa dividende nijesu uzeli ni država ni italijanska firma A2A, jer se KHOV nije složila sa umanjenjem kapitala zbog nenaplativog duga.
Da se, dakle, ne lažemo: najveću korist od firme u većinskom državnom vlasništvu, po nepisanom ali važećem crnogorskom pravilu, imaju menadžment i predsjendik sindikata. Da, i političke partije vladajuće koalicije, najčešće manje članice te koalicije, jer imaju gdje da uhljebe partijske kadrove. Kako je malo ljudi koji mogu da budu najbolji u svemu čega se poduhvate - a ovi koji su dobili sinekure su dobri samo u partijskom djelovanju i lobiranju - menadžment kompanija u većinskom državnom vlasništvu nije uvijek najbolji u upravljanju tom firmom. Zato od njihovog upravljanja zaposleni nemaju velike koristi, pod uslovom da nijesu i oni partijski kadrovi, članovi porodica partijskih kadrova… Kakvo je do daljnjeg stanje stvari, najviše koristi od Luke Bar imaće partijski menadžment i predsjednik sindikata. I Port od Adria, koji ne mora da plaća struju, jer ona nije razdvojena kad je iz Luke segmentiran KTGT koji su kupili. A i putnički terminal za kruzere koriste besplatno.
Pobjeda
