Rukovodilac istraživanja, arheolog Mile Baković, navodi da se radi o ostacima crkve iz 16. vijeka, koja je od 1950. godine pod zaštitom države kao kulturno dobro. Naglašava da o stanju i izgledu mjesta na kojem se ona nalazi najbolje govori činjenica da Komisija za popis kulturnih dobara 2006. godine nije mogla da nađe ovaj objekat zbog rastinja u koji je crkva bila zarasla.
Timu arheologa ovoga puta trebalo je tri dana da uklone gusto rastinje. Nakon toga naišli su na ostatke apside (prigradnja polukružnog oblika), koja je virila iz zemlje, dok su ostali djelovi drevne građevine bili pod zemljom. Nakon tridesetak dana posla otkrili su monumentalni objekat dužine 18,5 metara, širok oko četiri.
Navodeći iz vrlo oskudne literature da je riječ o najznačajnijem crkvenom objektu iz 16. vijeka na prostoru Hota, Baković kaže da je, pored arheoloških istraživanja, planiran i konzervatorski projekat na ovom objektu.
“Sa ovog lokaliteta potiče natpis koji je publikovao istraživač Ipen i on kaže da je na njemu 1.500. godina. Međutim, naša istraživanja nijesu potvrdila da se radi o objektu s početka 16. vijeka. Pokazuju da se radi o mnogo većem objektu, o jednoj monumentalnoj crkvi koja je imala minimum dvije građevinske faze. Prva crkva bila je duga 12 metara. Bar u dijelu oltara bila je freskooslikana, dok je naknadno, prilikom obnove, nakon destrukcije prve crkve, na postojećim gabaritima, raznim prepravkama skraćen oltarski prostor. Urađeni su građevinski djelovi da učvrste zidove i pridodata je priprata duga šest metara, tako da je nova crkva bila duga oko 18 metara”, kaže Baković.
Navodi da je crkva, makar ona renovirana, iz druge faze, bila izgrađena od pritesanog kamena, a krovni pokrivač je najvjerovatnije bila tegola, koju su našli u velikoj količini.
“Radi se o razuđenoj arhitekturi, sa pet pari pilastera koji su dijelili crkvu na četiri traveja, koji su činili unutrašnji prostor raznovrsnim. Svodovi crkve bili su pokriveni sigom, koje je nađena velika količina”, navodi Baković.
Starost
Rukovodilac arheoloških istraživanja kaže da preliminarni nalazi ukazuju na to da je prva crkva sagrađena sredinom 16. vijeka i da je sigurno bila vrlo značajna za ovu oblast.
“U kasnijoj fazi, vjerovatno, dobila je i krstionicu. Pored toga našli smo i kamenu plastiku, koja upućuje na to da su bili dekorisani nadvratnici, doprozornici i dr. U prostoru apside našli smo dva sloja maltera, a u prvom se vide ostaci freskopisanja. Oltarski prostor je činila časna trpeza i prostrana kripta (prostorija ispod crkve), koja se nalazila uz novu apsidu. Očigledno da je i kripta nastala u vrijeme kad je građena mlađa crkva. Da li je i prethodna crkva imala kriptu, to je teško reći”, navodi Baković.
Nakon rušenja crkve, ističe on, na prostoru okolo i unutar nje formirano je veliko groblje, te se prema tome radi o velikoj količini skeletnih ostataka.
“Vrlo je teško definisati kad je crkva porušena, ali vidi se da je bila napuštena prije samog rušenja. Jedini pisani podaci o njoj su iz usmenog predanja mještana ovog kraja od prije 150 godina. Očigledno je da groblje nije aktivno više od 150 godina, tako da smo mi sigurno prvi u posljednjih 200 godina imaju priliku da sagledamo ovaj objekat”, kazao je rukovodilac arheoloških istraživanja i dodao da nakon ovoga slijedi detaljno iscrtavanje postojeće situacije i pravljenje konzervatoskog projekta, na osnovu kojeg će biti preduzete dalje mjere.
Prokleta zemlja
Profesor geografije u Gimnaziji ,,25. maj“ u Tuzima Ljujiđ Camaj, osnivač i direktor Udruženja NVO ,,Labeati“ koje se bavi istraživačkim radom, rođen je i živi u Vuksanlekićima, nedaleko od iskopane crkve. On je čuo razne priče o staroj crkvi.
“Vjerovatno zbog strahota i masakra koji su Turci napravili stanovništvu koje je tu nekad živjelo, naročito sveštenicima i časnim sestrama u ovoj crkvi, ostalo je predanje da je to mjesto prokleto”, kazao je Camaj, uz napomenu da se ne zna tačno kad se to desilo, odnosno kad je crkva porušena.
Po tom predanju, časne sestre su tada proklele ovo mjesto u kraškoj dolini Dubravi.
“Bilo je pokušaja da se naseljava ovo mjesto, ali to nikome nije pošlo za rukom. Ili su u pitanju bile svađe i ubistva ili umiranja od raznih bolesti… Prije tridesetak godina jedna građevinska firma pokušala je da tu napravi kamenolom, ali su imali nekoliko nesrećnih slučajeva. Dvoje ljudi je poginulo, a mašine su nekoliko puta padale niz liticu u provaliju. Imali su više štete nego koristi, pa su odustali od daljeg posla… Od tada se niko više i ne usuđuje da bilo šta ovdje započne da gradi”, ispričao je Camaj.
Kraljičina kuća
Mile Baković navodi da u literaturi piše da se prije izgradnje crkve, ispred nje, u neposrednoj blizini nalazi kućište koje Hoti zovu ,,Špija kraljic“ (kraljičina kuća). I ovo je, dodaje, bila crkva, ali malena.
“Pretpostavlja se da je to bila ćelija, odakle je njen osnovatelj podigao ovu veću crkvu”, naveo je Baković.
To mjesto je isuviše zaraslo, ali na nekoliko lokacija ima ostataka arhitekture.
“U blizini se nalaze i ostaci bunara, kao i turskih puteva. Ovuda, pored crkve, prolazio je glavni put za Skadar”, dodao je rukovodilac arheoloških istraživanja.
Izvor: Pobjeda
