“Malena planinska Crna Gora, smještena iznad Jadranskog mora predstavlja modernu turističku destinaciju. Službeni jezik je crnogorski, dosta sličan srpskom, hrvatskom i bosanskom. U Podgorici, glavnom gradu, i na obali većina ljudi govori engleski jezik jer su to destinacije koje turisti najviše posjećuju. Starije generacije govore njemački i italijanki, pa čak i ruski jezik. U ovoj zemlji postoji nevjerovatna mješavina kulture i folklora. Crna Gora je poznata po svom dubokom fjordu, oštrim planinama, lijepim plažama i kratkoj obali. Turizam se razvija, ali ne na način kao što se razvija u Italiji i Grčkoj, ili čak u Turskoj. To je zemlja sa manjom turističkom ponudom u odnosu na Italiju, Grčku i Tursku, ali sa više mirnih i divljih predijela za hajking i razgledanje.”piše Sawyer.
„Cijene su jeftinije nego u Italiji i Grčkoj, kuhinja je mješavina specijaliteta sa obije strane crnogorskih granica sa tradicionalnim jelima italijanskog ukusa, kao i zanatski hleb, sušeno meso, sir, vino, palenta, uštipci, a istovremeno koristeći turske uticaje sa musakom, pitom i slatkom baklavom. Na meniju možete naći palačinke, džem, slatko od dunja ali i kolače i keks, sličan bečkim keksićima.” navodi se u tekstu.
Autor na kraju teksta preporučuje nekoliko nevjerovatnih mjesta koja treba posjetiti u Crnoj Gori: Durmitor i Taru, najveći kanjon u Evropi, Kotor, istorijski centar Bokokotorskog zaliva i Stari Bar sa njegovim ruševinama.
