Uzrok smrti i vrijeme sahrane nisu objavljeni, ali će general Trifunović biti pokopan u rodnoj Bosni i Hercegovini.
General Trifunović je 22. septembra 1991. godine predao kasarnu u Varaždinu, koja je bila u okruženju i pod opsadom jakih hrvatskih snaga, kako bi spasio oko 280 vojnika i oficira, za šta mu je u SR Jugoslaviji kasnije suđeno pod optužbom za izdaju.
Kako prenosi Klix, tada je počela Trifunovićeva golgota, jer su među naoružanjem bili i tenkovi. Tako je spasio vojnika i oficire, dok su mu žena i djeca bili taoci. Govorio je da je to uradio kako bi spasio mlade vojnike. Njih je tada autobusima, uz hrvatsku pratnju, doveo do granice sa Srbijom.
Trifunović je, zajedno s najvišim oficirima Varaždinskog korpusa, na sudu tvrdio da je podređenima zapovjedio da onesposobe tehniku i borbena sredstva i da hrvatskim jedinicama nisu ostavili mnogo toga upotrebljivog.
U Beogradu je osuđen na 11 godina zatvora zbog izdaje, ali je nakon snažnog pritiska javnosti i civilnog društva, tadašnji predsjednik SRJ Zoran Lilić 1997. godine donio odluku o aboliciji.
Vrhovni sud Srbije je 2010. godine ukinuo presudu protiv generala Trifunovića i oficira iz zapovjedništva Varaždinskog korpusa, ali je on ipak proveo tri godine u zatvoru, dok mu je kazna prethodno bila smanjena na sedam godina.
U Hrvatskoj se protiv Trifunovića vodio ponovljeni postupak zbog optužbi za ratne zločine, nakon što ga je sud u Varaždinu 1993. godine pravomoćno osudio.
General Vlado Trifunović, pukovnici Berislav Popov i Vladimir Davidović bili su osuđeni na po 15 godina zatvora za ratni zločina protiv civila, a u presudi je navedena krivica da su „tokom oružanog sukoba između 15. i 22. septembra 1991. u Varaždinu naložili potčinjenima borbena djelovanja po civilnim objektima i civilnim osobama u gradu“. Županijski sud u Varaždinu je, na Trifunovićev zahtjev, 2013. odlučio da obnovi postupak.
Razdvojen od porodice, živio je jednokrevetnoj sobi dodijeljenoj kao nužni smještaj u vojnom hotelu „Bristol“, a u međuvremenu je objavio tri knjige o svom slučaju - „Moja borba za istinu“, „Buđenje savjesti - u borbi za istinu i pravnu državu“ i „Neću milost“.
Trifunović je rođen je 1938. godine u Prijedoru, u Bosni i Hercegovini.
- Ja sam jedini general kojeg je Hrvatska osudila za ratni zločin, a Jugoslavija zato što nisam počinio ratni zločin - kazao je za sebe Trifunović kojem je 2014. godine za građansku hrabrost dodijeljena nagrada „Duško Kondor“.
Sve do smrti borio se za istinu i pravdu. Ostao je dosljedan svom činu i svakodnevno se borio da sa sebe skine etiketu „izdajnika i zločinca“, zbog koje pati i njegova porodica.
- Ove 24 godine život mi je pravi pakao. Ne znam koliko će sve to trajati, ali vrijeme je da prestane. Iznenađuje me da su se zbog mojih postupaka digle tri države da me progone, i to države koje su tada bile u diplomatskom sukobu. Ja sam moram stisnuti zube da se borim, a evo i danas to radim - kazao je Trifunović prije dvije godine u Sarajevu.
Izvor i foto: Klix.ba
