Piše: Draško ĐURANOVIĆ
Kao da je vaskrsnuo onaj Nušićev sreski špijun Aleksa Žunjić koji prebira ono što selo već zna. Ili, po domaći: kao Joksim iz ,,Đekne“ što krijući otvara tuđa pisma, tako Rakčević sada „otkriva“ da sam bio priveden i odveden na Dubrovačko ratište, iako sam o tom užasno teškom životnom iskustvu - još prije četvrt vijeka - pisao u nekoliko nastavaka u Monitoru?! I sad, Rakčević, koji je nakon ,,Rata za mir“ dragovoljno lijegao u koalicioni krevet sa kreatorima tog poduhvata, nalazi da mi nešto spočitava? Mizerija.
Da bi potom Rakčević prenosio laži o, kako ono reče, ,,subvenciji-poklanjanju državnog novca porodičnoj firmi“, iako bi, kao svaka dobro obaviještena palanačka ogovaruša, morao znati da su novac iz državne pomoći dobili crnogorski izdavači - direktno iz trezora vlasti, jer su baš tako tražili! E, sad, kada je jasno da su državni novci zakonito raspoređeni, treba hajku dići na ,,porodičnu firmu“, a ne one koji taje poreze, kradu dionice i sa tim parama pohode ,,porodična novinarska usavršavanja“ na Maldivima, Sejšelima i ostalim medijski zanimljivim destinacijama.
Raspad osiromašenog URAnijum principa. Dobro je, ipak, sve to. Bar se sada predsjednik GP URA predstavio u pravom svjetlu široj publici: kao onaj lutak iz američkih vodvilja, kojeg vlasnik - trbuhozborac namjesti na koljeno, pa mu rukom prikriveno otvara usta da se napravi efekat smjehotresnog štosa. Naravno, u ovoj domaćoj izvedbi trbuhozborac je, sudeći po intelektualnom nivou posljednjeg reagovanja, onaj lovac na reptile.
Nije smjehotresno, nego otužno. Samo, zar dragovoljni pomagači iz bordelskog kvazinovinarskog udruženja nijesu mogli da, kao ono kad kokoške kandžama pačaju u prašini, iščeprkaju ništa više od opsjena i lažnih optužbi? Kako to da pasionirani voajeri tuđih života, nakon silnog truda, nijesu uspjeli, da pronađu neku moju laž, veliko orgrešenje o profesiju? Utaju poreza ili neku, makar, omanju pljačku?
Za razliku od njega i njih, ne moram da izmišljam i podmećem, dovoljno je da o njima govorim istinu: o Rakčevićevom lukrativnom naplaćivanju suverenizma (,,zastave crvene“), o subvencijama za brašno (,,prvi pekar opozicije“); kupovini silosa sa pozicije vlasti (kako ono bi: ,,zloupotreba državnih resursa“); o stvaranju građevinske imperije ,,Šajo“ s jednim jedinim zaposlenim; o pokušaju da dva puta naplati državno zemljiše u Momišićima (,,pravedna nacionalizacija“)...
Ali, neću da se spuštam u taj glib u koji me guraju. Sva se priča o čojstvu i poštenju tajkuna Žarka završava jednim običnim pitanjem. Kako je u doba diktature DPS kleptokrata i prljave privatizacije - Žarko Rakčević, boraveći godinama u vlasti i opoziciji, uspio da pošteno zgrne prvi milion?! Pa onda drugi, pa... Brižljivom štednjom? Crnogorska naučno-fantastična priča.
Vratimo se, ipak, realnosti i onome što je moglo biti polemika. Kažem - moglo - jer je i za raspravu, kao za ljubav i mržnju, potrebno makar dvoje. Dakle, saglasan sam sa tezom koju akcijaški ponavlja lider Ujedinjene reformske akcije: da ,,treba praviti mostove, a ne propagandistički forsirati podjele“; da je vlast okoštala i istrošena u klanovskoj otimačini, da su društvu potrebne promjene... Ali, to su opšta mjesta, ređanje floskula...
I sve se te lijepe riječi pretvaraju u jednu morbidnu ironiju kada Rakčević, povremeno, položi vijenac na Spomenik palom borcu, a onda, sljedećeg dana, gradi mostove sa nastavljačima politike iz četničkog sela Ba; kada pokušava da pravi vladu u sjenci sa onima koji ignorišu genocid u Srebrenici; kada očijuka sa politikom kojoj su manjiski narodi samo dekoracija na reveru uniforme. Tako se ne grade mostovi, već kopaju jame.
I nazovite me, stotinu puta, propagandistom DPS-a, ali odaću Vam jednu tajnu. Da, teško je do promjena na bolje sa ljudima koji državu vide samo kao priliku za lično bogaćenje; mnogo ih je u DPS-u i u opoziciji kada dijele vlast - tu smo istomišljenici. Ali, drugačije Crne Gore ne može biti sa onima koji su opozicija državi. Ako ne vjerujete meni-propagandisti, raspitajte se za mišljenje kod partijskih saboraca - Branka Lukovca, Branka Baletića ili Rada Bojovića. Ili su, možda, svi oni već napustili tu obalu koju uporno branite?
(Reagovanje glavnog i odgovornog urednika Pobjede)
