- Ono što je primjetno, jeste da solistkinjama koji rade u Crnoj Gori nedostaje korepetitor – pritom ne mislim ne pijanistu - koji bi radio s njima. Zato se vidi da su sigurnije da one koje rade vani i tamo imaju nečiju profesionalnu budnost – dodao je dirigent.
Na koncertu koji je u petak upriličen na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta, čuli smo četiri operske umjetnice – mecospran Amandu Stojović, te soprani Olivera Tičević, Milica Milanović i Marijana Šovran.
Homen je istakao kako je riječ o „istorijskom događaju“ jer „prvi put na istoj sceni nastupaju četiri operska pjevača iz Crne Gore“.
- Sve u svemu, zadovoljan sam. Kad se sjetim 1959. godine, kada sam završavao srednju muzičku školu u tadašnjem Titogradu, ovdje je postojao samo jedan profesionalni operski pjevač - Ljubica Žižić. Danas ih, evo, već ima toliko da možemo da biramo koga ćemo uzeti za ovakav koncert. I to je pravo bogatstvo – istakao je naš sagovornik.
Dugogodišnji rukovodilac opera i ansambala pozorišnih kuća u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, drugi put ove godine je podgoričkoj publici pružio mogućnost da uživa ne samo u odabranim arijama, već i zahtjevnim uvertirama koje je izveo Crnogorski simfonijski orkestar. U prilog tome ide i činjenica kako je naš najveći instrumentalni ansambl na programju imao još uvertiru za Bizeovu „Karmen“, te koncert zatvorio Vagnerovom uvertirom za „Rijenci“ koja se ovom prilikom prvi put čula ne samo u Crnoj Gori, već i šire.
- Orkestar je taj zadatak ispunio na zadovoljstvo svih. Naravno, uvijek ima detalja na kojima treba raditi, ali „Rijenci“ se ne izdvodi stalno. Zato mislim da su muzičari CSO osvjetlali obraz – dodao je Homen, te izrazio nadu da će već od naredne sezone publika u Podgorici moći da uživa čak u dvije večeri ovakvog programa.
- Ako postoji mogućnost, bilo bi dobri imati i jednu ili dvije numere hora koje publika voli, poput one iz „Nabuka“. Mislim da bi publika u tome zaista uživala – zaključio je on.
Koncert je otvorila Mocartova uvertira za „Otmicu iz Saraja“, a zatim je prva pred publiku izašla Olivera Tičević te izvela Donicetijevu ariju iz opere „Linda di Šamoni“.- Već sam ranije ove godine nastupala sa maestrom Homenom, na otvaranju KotorArta. Tada sam premijerno izvodila djelo Nine Perović i moram istaći da je to potpuno drugačija kompozicija. Arije koje sam večeras izvela su onako – lagane, prepoznatljive i vidjela sam da je publika uživala u njima. Zato se i nadam da će ovakvih koncerta biti sve bviše – rekla je umjetnica koja trenutno živi i radi u Bernu, a izvela je još ariju iz Gunoove opere „Faust“, te „Duet cvijeća“ iz Delibove opere „Lakme“, sa Amandom Stojović.
Kao najiskusnija, upravo je Stojović, uz dirigenta Homena, bila najveća podrška mladim solistkinjama. Za svoje predstavljanje sa CSO izabrala je arije iz Rosinijevog „Seviljskog berberina“ i Bizeove „Karmen“, te duete sa Tičević i „Barkarolu“ iz Ofenbahovih „Hofmanovih priča“ sa Milicom Milanović.
- Bilo je lijepo nastupati sa koleginicama, tim prije što je i publika bila raspoložena i topla, te je nagradila naš trud. Imali smo divnog maestra koji je učinio da se osjećamo sigurno na sceni. Pohvalila bih i orkestar, jer mislim da je sve bolji i bolji – smatra pjevačica koja je svoj angažman vezala za scene u Sloveniji i Hrvatskoj.
S druge strane, najmlađa među njima je Marijana Šovran - Kotoranka koja radi pri Narodnom pozorištu u Beogradu – bila je u prilici da svoje umijeće predstavi publici kroz arije iz Gunoove opere „Romeo i Julija“, Dvoržakove „Rusalke“, te „Daleko je Drenopolje“ iz San Đorđove „Balkanske carice“. Uz to, ona od skora sarađuje i sa korepetitorom njujorške Metropoliten opere Đorđem Nešićem, tako da temeljno radi na svom usavršavanju.
- Obično kažu da je najteže nastupiti pred svojom publikom, ali meni nije bilo tako. Uvijek sam presrećna kada imam priliku da mojima pokažem šta znam. Uz to, volim da prenesem emociju uloge koju intepretetiram, kao što sam se potrudila da to večeras učinim u ariji iz „Balkanske carice“ - rekla je Šovran.
No, poseban doživljaj večeri posvećenoj operskim bio je čuti Milicu Milanović, jedinu koja živi i radi u Crnoj Gori. Njena suptilna interpretarcija poznatih Pučinijevih arija - „Da, zovu me Mimi“ iz „Beoma“, te „O, moj dragi tata“ iz „Đanija Skikija“, uz Ofenbahov duet „Barkarola“, podsjetila je koliko nijansi se krije u glasu dobrog operskog vokala.
- Opera kod nas još nije popularna kao u zemljama regiona. Ali događaji poput ovog koncerta čine osnovu za buduću operski scenu u Crnoj Gori – zaključila je Milanović.
I publika je dala svoj sud dugim aplauzom nakon bisa, čuvene Zdravice iz „Travijate“ Đuzepea Verdija, u kome su svi na sceni dali svoj maksimum – od četiri soparana, do CSO, rukovođeni izuzetnim Homenom.
K.J.
Foto: MCCG/Danilo Papić
