No, kada uočimo godinu Gebelsove smrti, jasno je kako su se ti planovi izjalovili... S druge strane, na ovim prostorima potpuno nepoznat i među propagandistima tek rijetko izdaleka, uzgredno ili slučajno, pominjan bio Edvard Luis Bernajs (Edward Louis Bernays, Beč, 1891 - Kembridž, Masačusets, 1995). Ni jedna knjiga mu donedavno nije prevedena.
Takođe, ovdje se ne zna da se isti taj Gebels kleo u Bernajsa, nosio sa sobom i citirao njegove knjige. Hitleru se vajkao kako mu je Bernajs nedostižan uzor, a Adolf ga je valjda tješio da ima vremena da ga dostigne i da će mu on kao Firer dati prilike da vježba. Ipak, za razliku od Gebelsa i drugih narcisoidnih sljedbenika, Bernajs je bio dovoljno mudar da djeluje i vuče konce iz sjenke, pa je, na primjer, za razliku od učenika Gebelsa, koji nije doživio ni pedesetu, dogurao do 105. godine.
Frojd mu je bio ujak, pa je u mladosti imao prilike da od njega štošta nauči o psihologiji i pojedinaca i mase. I prema sopstvenim ispovijestima - te prilike je obilato koristio!
Jedva da je prešao dvadeset šestu, a već je savjetovao američkog predsjednika Vudroa Vilsona. Dao je doprinos tome da SAD ipak 1917. uđe u rat i ojača svoj uticaj u svijetu. Preko njegovog Komiteta za javno informisanje se lagalo kako njemačke podmornice potapaju silne civilne brodove, da su Njemci maltene pred dokovima Njujorka... Dobro se pokazao! Sa 28 je na Pariskoj mirovnoj konferenciji bio učesnik u podjeli međunarodnih sfera uticaja.
Te 1919. je možda kao prvi u svijetu otvorio kancelariju za odnose sa javnošću, definisao PR i 1923. uveo ga u program Njujorškog univerziteta. Svoju knjigu o manipulisanju gomilom, svjetinom i ruljom, kako su njegovi prethodnici Gistav le Bon i Vilfrid Troter označavali „narod” - eufemistički je naslovio sa „Kristalizovanje javnog mnjenja”.
Bogme, kristalizovao je i svoje „vjeruju” propagandi: „Seks prodaje sve”. Bernajs je po narudžbi moćne duvanske industrije, posebno „The American Tobacco Company”, dvadesetih doprinio da žene masovno počnu da puše, ubijedivši ih da time razbijaju tabue i mušku dominaciju. Kampanju cigareta „laki strajk” je naslovio „Baklja slobode!”. Potplaćivao je ljekare da izjavljuju kako je pušenje korisno.
Priča se i da je učestvovao i u dešavanjima s podsticanjem Japanaca da bombarduju Perl Harbur. Poslije Drugog svjetskog rata on je nastavio da savjetuje predsjednike SAD i korporacije, pogotovo međunarodne. Podsticao je i strah Amerikanaca od komunizma, a za račun čuvene „The United Fruit Company” i njenih sivih eminencija iz CIA, baš on je za države Centralne i Južne Amerike, gdje je kompanija obarala legalno izabrane vlasti (Gvatemala), smislio podrugljiv i omalovažavajući termin "banana države".
Što se konkretno ovog naslova kao Biblije spinovanja tiče, jedna kritičarka je svoj prikaz Bernajsove „Propagande” po izlasku 1928. naslovila sa: „Mladi Makijaveli našeg doba”.
Blic.rs
