„Nakon stupanja na snagu ovog zakona, Ministarstvu pravde je od Privrednog suda dostavljena analiza Zakona o ličnom stečaju potrošača, u kojoj se ukazuje na suprotnost rješenja ovog zakona sa drugim zakonima, kao i na njegovu neprimjenjivost. Ista i slična mišljenja su se mogla čuti i u široj javnosti. Na osnovu prethodno navedenog, predlažemo da Ustavni sud prihvati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o ličnom stečaju potrošača“, piše u vladinom Mišljenju.
Podsjetimo, Skupština Crne Gore je usvojila Zakon o ličnom stečaju potrošača na predlog poslanika Liberalne partija Crne Gore. Na Predlog ovog zakona Ministarstvo pravde nije davalo mišljenje, jer mu Predlog zakona nije ni dostavljen na mišljenje.
Inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o ličnom stečaju potrošača su podnijeli su Vladimir Čejović i Predrag Mugoša, advokati iz Podgorice.
Šta piše u Inicijativi: Podnosioci Inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti u cjelini ukazuju da se osnovnim, a i ostalim odredbama citiranog zakona ne samo uređuju prava na neometano uživanje imovine, već i ograničavaju ta prava, na način što samim otvaranjem stečajnog postupka potrošač ne može da raspolaže svojom imovinom, odnosno njegova raspolaganja su bez pravnog dejstva kako to propisuje član 47, jer imovinu potrošača unovčava stečajni upravnik.
Posebno otvaraju pitanje “da li je to ograničenje u mjeri, koja je neophodna da bi se u slobodnom demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je ograničenje dozvoljeno (član 24 Ustava)”.
Smatraju da je prilikom predlaganja, a posljedično prilikom usvajanja zakona, potpuno promašen ustavni osnov i umjesto tačke 1 stava 1 člana 16 i čl. 24 i 58 Ustava Crne Gore, promijenjena tačka 5 stava 1 člana 16 (druga pitanja od interesa za Crnu Goru).
Dalje navode, da je zakonodavac zanemario ustavna jemstva za zaštitu prava svojine i Evropskom konvencijom garantovana prava neometanog uživanja imovine, pozivajući se na pogrešan pravni osnov zakonodavac je propustio da ograničenje imovinskih prava potrošača cijeni kroz jemstvo iz člana 58, prema kome niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine osim kada to zahtijeva javni interes, uz pravičnu naknadu, iz kojih razloga smatraju da je predmetni zakon neustavan ne samo iz formalnih, već i iz materijalnih razloga.
Nadalje ukazuju da se predmetnim zakonom neustavno ograničavaju imovinska prava povjerilaca i Ustavom garantovana prava preduzetništva, kojim se potrošač može baviti, shodno čl. 54 i 55, samo ako to sud izričito dopusti, a Ustavom se ograničava samo ako je neophodno radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine i dr, pa je zakon u direktnoj suprotnosti sa Ustavom Crne Gore garantovanim slobodama.
Mora se obezbijediti dvotrećinska većina: Poseban razlog za pokretanje ocjene ustavnosti citiranog zakona je što se njime uređuju i imovinska prava stranaca, a isti nije usvojen propisanom većinom, jer se zakoni kojim se uređuju imovinska prava stranaca donose dvotrećinskom većinom glasova svih poslanika, u skladu sa članom 91 stav 3 Ustava Crne Gore. Takođe ističu da je neustavan Zakon u cjelini, a ne samo njegove odredbe o međunarodnom stečaju.
U inicijativi se nadalje navodi, da se shodno ustavnim stavovima ne mogu donositi zakoni po sopstvenom nahođenju, jer jedinstvo pravnog poretka podrazumijeva međusobnu usklađenost svih pravnih propisa u Crnoj Gori, što isključuje mogućnost da se zakonom koji uređuje jednu oblast, mijenjaju pojedina zakonska rješenja sadržana u sistemskim zakonima, koji uređuju tu, ili neku drugu oblast.
Podnosioci Inicijative smatraju da je nužno cijeniti i odredbe Zakona, kojim je propisano da se u postupku stečaja na odgovarajući način primjenjuju odredbe parničnog postupka, što je suprotno opštim i drugim odredbama Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje u sporovima, a stečaj ne ispunjava taj uslov.
Odredba kojom je propisano (član 29) da se odluke donose bez javne rasprave i da sud utvrđuje činjenice po službenoj dužnosti, suprotna je Zakonu o parničnom postupku. Članom 32 predmetnog zakona propisano je da se odluke donose u formi rešenja i zaključaka, dok se Zakonom o parničnom postupku donose odluke u formi presude i rješenja.
„Članom 33 predmetnog zakona propisan je postupak po pravnim ljekovima potpuno nepoznat u našem zakonodavstvu. Neusaglašenost Zakona o ličnom stečaju potrošača sa Zakonom o parničnom postupku, čini Zakon o ličnom stečaju potrošača potpuno neprimjenjivim za odgovarajući sudski parnični postupak. Smatraju da su primjedbe na predmetni zakon toliko značajne u odnosu na druge propise, što ga čini neustavnim u cjelini“, zaključuje se u dokumentu.
P.Z.
