Piše: Mihailo TERZIĆ
Primjereno je, da za političku ocjenu ove „klike“ lidera, iskoristim misao Bora Krivokapića, da su oni „branioci i zastupnici istorijskih stanovišta kvislinših“ i da se protiv njihove „istrage“treba boriti „olovkom“ (Pobjeda, 07.10.16). Nije nelogično da „kvislinzi“ traža od glasača da prihvate da postanu njihovi kvislinzi. Kvislinzi kvinsliga za jednokratnu upotrebu?
Činjenica je da je tranzicijski period osamostaljenja Crne Gore i obnove njene državnosti u kontekstu dinemike globalnih interesa i regionalnih sukoba doveo do destruktivnih životnih uslova dijela građana koje propaganda DF obilato zloupotrebljava,kao da se to dešava samo u Crne Gore.
Moralizirajućim interpretacijama i kamufliranim namjerama pokušavaju da prikriju ideološku matricu njihove politike koja može da generiše makrosocijalno ZLO u crnogorskom društvu. Nosioci te politike, brifovani da majstorski izvrću istinu,i da uz obavezan Amfilohijev blagoslov, postanu političi predatori. Ljudi kontaminirane svjesnosti. Bez odgovornosti za budućnost CG.
Oni zaboravljaju da u milenijumskom „istorijskom zavežljaju“ crnogorskog kolektiviteta još nije devalvirala osuda izdajstva države, ta taj POROK, još uvijek nije postao roba koja se može kupiti novcem kojim su, možda, kupljeni lideri DF.
Kvinsliška družina: Ponekad se ova čudna „kvislinška družina“ u javnosti zbunjeno ponaša, kao da je zaboravila „podsjetnik“ ili kao kao da je uplašena ulogom „državne veleizdaje“. Panično traže saradnike u drugom djelu opozicione koalicije, pokušavajući da im „prodaju kožu hijene“ dok je zvijer još u šumi. Pozivaju lidera „Miloševićevih drugara“ da se dogovore kako da raskrčme crnogorske svetinje, crnogorske tekovine i slobodu Crne Gore. Za tuđi novac, tuđ interes a ličnu korist.
A glavni „Ključar“ u maniru potrošene „noćne trudbenice“ na uglađen način saopštava iskustva „političkog bluda“kuneći se u svoje poštenje.
Sva ta alabuka tuđih izabranika, građanima ne nudi ništa konkretno što bi im poboljšalo kvalitet života. Ne nude šta će graditi, nego šta će rušti. Ne nude poboljšanje sistema, nego „demontiranje države“, ne nude konitinuitet uspjeha Crne Gore i na ekonomskom i međinarodnom planu već obećavaju vraćanje u prošlost. Nude drukčije a nijesu sposobni za bolje. Svjesni su političke nemoći, ali su spremni za haos, sukobe i nered.
Oni podcjenjuju instiktivnu „kreativnu intiligenciju“ građana Crne Gore koji realnom procjenom stvarnosti imaju nepogriješiv osjećaj za izbor vještih, karizmatskih i mudrih ličnosti, koji znaju i mogu da održe stabilnu poziciju Crne Gore u sukobu globalnih odnosa i intresa.Samo autoritet istine i moralne kritičnosti, razboritosti i odgovornosti, bili su atributi da lider vodeće političke opcije, dobija neprekidno povjerenje građana.To povjerenje je dokazivano i opravdavano ispravnim odlukama, u sudbonosnim okolnostima za miran razvoj savremene Crne Gore.
Najveći grijeh aktuelne političke nomenklature u Crnoj Gori je da su u konstrukciji crnogorske države ostala nezaštićena dva otvorena „infektivna ulaza“. Jedan koji se tiče imuniteta moralno-psihološke sfere i urušavanja tradicionalnalnih vrijednosti crnogorske etike; Čojstva, Čovječnosti i Čestitosti.. Nekada sramotni biljeg „on je lopov,“ pored izdaje, bio je najveća ljaga koja se prenosila sa koljena na koljeno, danas je postala mjera „snalažljivosti“tipa, „pusti ga taj ni ukrasti nezna“. Razvila se psihopatizacija društva, kako bi rekao Žižek, došlo je do skraćenja DEKALOGA kao mjere hrišćanske etičke duhovnosti. Glavni zagađivači u toj sferi je tzv. „ljudski pijesak“ (nekompetentni hedonisti, kleptomani, manipulator), koji su kao „oportune bakterije“ uspjeli da, uz pomoć rodbinskih i partijskih veza, postanu deo mentalnog imuniteta društva. Mafija sve više postaje mentalitet?
Hapšenje organizatora partijske vojske: Drugi otvoreni „infektivni ulaz je omogućio „subverzivni hod kroz institucije“ države, ljudima kojima pravni red i vladavina prava služe kao propagndna maska za kompromitaciju tih principa na štetu vizije i strategije razvoja Crne Gore. Privođenje i hapšenje glavnog organizatora „partijske vojske“ DF samo je vrh ledenog brijega i pokazatelj oslabljenog i mentalnog i represivnog imunološkog državnog sistema Crne Gore.
Oba infektivna ulaza je je blagoslovila SPC u Crnoj Gori, koja se utopila u sekularno društvo a njen poglavar Amfilohije je postao službenik veliko-srpske ideologije.
Zapravo, iz ambijenta zanemarene mentalne i psihološke higijene društva i suberzovnog slabljenja institucija države, kadrovala se organizovana antidržavna politička opcija. Njeni glavni ciljevi su antireferendumski, anticrnogorski, antievropski i anticivilizacijski. Spajanje tih ciljeva sa kapitalom država, koje su kreatori anticrnogorskih projekata, promovisao je savremene crnogorske KVISLINGE, spremne da za novac političkih mentora, rizikuju mir, međuetnički sklad i civilizacijsku budućnost Crne Gore.
Nema sumnje, da je Crnoj Gori potrebna svježa kritična masa za nove napore i savremene izazove, spremna da osigura mjesto Crne Gore u savremanom svijetu evroatlanskih integracija.
