Piše: Bratislav KOKOLJ
Dakle, zbivanja i silna međusobna dugovanja, ranjavanja i ubijanja, zbog zaplijenjene a potom i ukradene droge u Španiji. Stoga je nastalo promptno rješavanje - namirivano serijskim smrtnim ishodima.
Nekada mirni, drevni i ubavi mediteranski gradovi Bar i Kotor, silom na sramotu, postadoše, bezmalo, nalik mini Čikagu iz tridesetih godina minulog vijeka. Dostojanstveni Kotoranin, znaveni advokat, bez zazora me podsjeti – da svako zlo ima svoje dobro - pa i ova serija ljetošnjih ubistava – od Boke i Bara do, onomad, čak i spuškog ZIKS-a!
Ma koliko to bila „crna ironija, kao poručena za crne hronike“ – žrtve nijesu ni „n“ od nevinašca, niti „p“ od pokajnika. Znamo, ima i ona hrišćanska: mrtve treba oplakivati, a grijehe im praštati. E, pa, gospodo hrišćani, praštajte grijehe onima iz čijih ruku prašte smrtonosni revolverski, kadikad i meci iz automata. Pritom, baš i ne morate redovno i revnosno – oplakivati sudbinu bezbrojnih žrtava onih koji, kod nas i svuđe-kuđe diljem globusa krijumčare i nerijetko, čak i maloljetnicima, diluju drogu...
Stoga, u primisli i refrenu, treba da nam bude i (o)poruka jednog umnog i razboritog seoskog pamtiše, koji potonjeg dana ovogodišnjeg ljeta gospodnjeg – nakon vijesti što, brzinom i silinom munje, stiže iz mjesta nalik imenu najsporije životinje na planeti. Atribucija o gromovitoj brzini „distribucije“ vijesti o raritetnom ubistvu što se onomad zbio na (tobože!) strogo zaštićenom mjestu . Događaj su promptno objavili čak i planetarni TV mastodonti - CNN i BBC - dabome...
Zamalo prenebregnuh „izjavu i stanovište“ uzgred pomenutog, a neimenovanog visprenog seljanina. Uostalom, ne moram ponavljati. Eto je u vrhu ovog traktata o, zaistinu nepomjmljivom ubistvu zatvorenika usred atara spuškog ZIKS-a.
Dokaz da se kod nas lasno gine i na tom i takvom, navodno, mnooogo sigurnijem mjestu, nego što su to neki ciljevi, mete i druga „poprišta“ - poput naših ulica, terasa, drumova, kafića, pa i blindiranih automobila...
Za utjehu i srećom, zasad, u tom krimi-serijalu ne pogibe nijedan mirni, čestiti i lojalni građani Crne Gore. A ubice i kriminalci što pucaju u ne baš nevine mete - neka nastave. Dako se (i neka se!) međuse, potamane...
