Tomislav Blažević (23) bio je miran i dobrodušan dječak. Odgojili su ga otac i baka jer je ostao bez majke. Završio je za pekara, ali nije imao posao.
Razbacane stvari
Porodica ima kuću u karlovačkom prigradskom naselju Logorište, no on je većinu vremena provodio sam u stanu u Grabriku, najnaseljenijoj gradskoj četvrti, koja je naslonjena na Luščić. U toj ulici, ispred stambene zgrade na broju 43, u utorak prije svitanja pronađeno je njegovo beživotno tijelo. Stanari koji su išli na posao ugledali su ga čim su otvorili vrata stambene zgrade. Bio je položen na leđima, raširenih ruku, skupljenih nogu, u farmerkama, jakni i majci. Kraj njega je bio ruksak i mobilni telefon, malo dalje i jedna njegova cipela, druga mu je bila na nozi. U pantalonama je imao novčanik. Sve odjevne predmete i stvari koje su kod njega našli posebno će se vještačiti, a izuzete su na mjestu događaja odmah nakon uviđaja.
Željko Brkljačić, zamjenik županijske državne advokatice koji je rukovodio uviđajem, nisu imali odgovor.
Ono u čemu se tužilac nije dvoumio jeste da je mladić preminuo nasilnom smrću, zbog čega je naložio obdukciju na zagrebačkom Zavodu za sudsku medicinu. Zgrada ima pet ulaza, gledajući slijeva, to je četvrti. Na prvom spratu iznad stan ima porodica Križanić.
- Čuo sam neku galamu i dolazak više automobila, otvorio sam prozor i dolje vidio tijelo, tačno tada je policajac baterijskom lampom osvjetlio njegovo lice. Tada sam vidio da je mlad dečko. Sjećam se da je dalje bila cipela - kaže za “Jutarnji” Vlado Križanić.
Dragan Aščić sa sedmog sprata u jutarnjim satima išao je da baci smeće. Čim je otvorio vrata, ugledao je mrtvo tijelo.
- Vidio sam da ima raskopčan remen i šlic i onako preko bokova malo svučene pantalone, toliko da mu se vidjelo donje rublje. Nisam vidio ni kap krvi - ispričao je šokirani Aščić zagrebačkom listu.
Nije bilo rana
Od izvora bliskog istrazi saznalo se da na tijelu mladića nije bilo otvorenih rana, ali su zapaženi brojni hematomi, posebno po rukama. Osim toga, na jagodicama prstiju pronađena je krv.
Dok je ekipa za uviđaj PU karlovačke obavljala uviđaj, građani su im govorili da su čuli lupanje pred zgradom u sitnim noćnim satima i da je neko zvonio. Između 1 i 4 sata u noći na utorak neko je pozvonio na desetak zvonaca iz nekoliko ulaza, posvjedočili su sami stanari.
Ana Roknić iz prvog ulaza (br. 43C) rekla je da je zvono čula u 3.45, nije se javljala jer je mislila da je neka greška. Ujutro je saznala da je neko zvonio i komšijama Ribić i Mrljak.
- Mirjana je pogledala kroz prozor i vidjela ga. On se tada već prebacio na ulaz do nas, i tamo je zvonio. Onda je prošao ispod našeg prozora i zamaknuo iza zgrade. Izgledao je kao da pred nekim bježi, a nije bilo nikoga. Nije trčao, mirno je hodao, ali kao da je bio smušen, kao u nekoj panici, činilo se da je bio zbunjen. Nosio je torbu na leđima i svjetlio je nekom baterijicom. Još supruga pita je l' ga ko lovi? Pa sama kaže da nema ko. Bio je uplašen, ali ne znamo ko bi ga uplašio - rekao je Josip Mrljak s drugog sprata.
