Abiznis

ĐUKANOVIĆ: KAP smanjio proizvodne troškove, ali su mu prijeko potrebne investicije

Ono što je pozitivno i što treba pohvaliti je nastavak smanjenja proizvodnih troškova, što je rezultat ne samo ukidanja posrednika, odmah nakon preuzimanja KAP-a, posebno u prodaji aluminijuma, nego i racionalizacija procesa proizvodnje i onemogućavanja nekontrolisanog odliva novca iz KAP-a. Od posebne je važnosti znatno povoljniji ugovor i cijena snabdijevanja električnom energijom ove godine, u ravni ili nešto niže u odnosu na ostale proizvođače aluminijuma u regionu. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da trud i dobra volja kod novog vlasnika postoje, ali nedostaje novca za investicije...
ĐUKANOVIĆ: KAP smanjio proizvodne troškove, ali su mu prijeko potrebne investicije
Portal AnalitikaIzvor

Piše: Goran ĐUKANOVIĆ

Kombinat aluminiujuma, konkretno elektroliza kao glavni proizvodni pogon, nalazi se u jako lošem stanju i treba mu hitna intervencija u vidu investicije od nekoliko desetina miliona eura kako bi se parametri proizvodnje i kvalitet metala poboljšali i bili konkurentni ostalim proizvođačima aluminijuma u regionu.  KAP-ova elektroliza ima ubjedljivo najlošije rezultate i parametre proizvodnje od svih elektroliza u Evropi i nije mi poznato da se igdje u svijetu proizodi aluminijum u tako lošim uslovima. Naime, veliki broj ćelija radi sa oštećenom katodom a posljedica je visok sadržaj željeza i silicijuma u aluminijumu pa je prosječni kvalitet metala ispod propisanih standardom 99,7 % Al, a ne rijetko se desi da usljed oštećenja katode ćelije procure pa se moraju ugasiti.Prosječan vijek trajanja ćelija je daleko ispod prosjeka u regionu.Na loš kvalitet metala utiče i loš kvalitet anoda i glinica od različitih dobavljača što dodatno komplikuje stabilizaciju procesa proizvodnje.

Sama činjenica da ne može da se obezbijedi ni prosječan kvalitet metala govori u kakvom stanju se nalazi KAP danas.

Štaviše, sadašnji vlasnik je prilikom preuzimanja KAP-a 2014. godine obećao investicije od 76 miliona eura do 2018. godine i 20 miliona eura u elektrolizu samo u 2014. godini, plus šest miliona eura u Fabriku glinice Umjesto toga cijela jedna linija u elektrolizi, serija A, sa 256 ćelija u dvije hale, je razmontirana, izrezana i prodaje se kao otpad. Iz tako dobijenih sredstava koliko toliko se ulaže u ostatak elektrolize (serija B) ali očito nedovoljno da bi sve ćelije funkcionisale po propisu i da bi se poboljšao kvalitet metala.

Ostalo je nejasno kakav je to bio spor na sudu u Nikoziji, na Kipru, što je bilo opravdanje da se na vrijeme ne izvrši uplata za KAP nakon preuzimanja od strane novog vlasnika, ako je arbitražni sud u Parizu nedavno ustanovio da CEAC ne posjeduje sjedište na Kipru pa samim tim ne predstavlja stranog investitora i nije ovlašćen da pokrene arbitražni postupak. Prosto je nevjerovatno da niko ni iz KAP-a, a ni iz vlasti niti opozicije nije komentarisao i ponudio objašnjenje za ovo.

Sve u svemu, iluzorno je obećavati tri fabrike za preradu u 2017. godini a neinvestirati u elektrolizu i livnicu.Lijepo je i lako obećavati ali šta je sa dosadašnjim obećanjima?Jedna savremena fabrika za preradu, konkretno za aluminijumske limove za automobilsku industriju, zavisno od kapaciteta, košta preko 100 miliona US dolara pa bi otvaranje tri fabrike u 2017. bilo ravno senzaciji.

Što se tiče ponovnog stavljanja u funkciju jame Biočki stan Rudnika boksita, to bi bio nesumljivo uspjeh da se taj boksit prerađuje kao nekad u Crnoj Gori. Sam izvoz rude boksita može se porediti sa dešavanjima u drvnoj industriji, tj. rasprodaje državnih resursa i sirovina, umjesto da se boksit prerađuje u Crnoj Gori a izvozi finalni proizvod od aluminijuma, za potrebe auto i avio industrije.

Stiče se utisak da neće biti nekih značajnijih investicija u KAP prije nego cijena aluminijuma poraste toliko da KAP bude profitabilan. A do tada mogu proći godine. Zato bi, ako se već želi održati proizvodnja u elektrolizi, dobro bilo da vlasnik KAP-a uz podršku Vlade, pokuša da dobije zajam kod Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj, ili neke druge finansijske institucije, kako bi se investiranjem normalizovala proizvodnja u elektrolizi.

Ono što je pozitivno i što treba pohvaliti je nastavak smanjenja proizvodnih troškova, što je rezultat ne samo ukidanja posrednika (odmah nakon preuzimanja KAP-a), posebno u prodaji aluminijuma, nego i racionalizacija procesa proizvodnje i onemogućavanja nekontrolisanog odliva novca iz KAP-a.Od posebne je važnosti znatno povoljniji ugovor (i cijena) snabdijevanja električnom energijom ove godine, u ravni ili nešto niže u odnosu na ostale proizvođače aluminijuma u regionu. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da trud i dobra volja ipak postoje ali nedostaje novca za investicije.

Autor će ove nedjelje na konferenciji u Madridu govoriti o održivosti i perspektivi proizvodnje primarnog aluminijuma u Jugoistočnoj Evropi. Akcenat će biti na drugim, odličnim proizvođačima iz regiona, a KAP se nalazi na mapi proizvođača i biće pomenut.

(Autor je analitičar tržišta metala, navodi izneseni u autorskom tekstu nužno ne predstavljaju stavove Portala Analitika)

Portal Analitika